Zatvorenici i glasanje
Prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, svaki punoljetni državljanin i državljanka ove zemlje imaju biračko pravo. Izuzetak su osobe koje već imaju određenu državnu funkciju, kao što su sudije, tužioci, državni službenici i slično.
Izuzetak predstavljaju i određene kategorije osoba koje su na izdržavanju zatvorske kazne. To su osobe koje su osuđene za ozbiljnu povredu humanitarnog prava u našoj ili nekoj drugoj zemlji, kao i osobe koje se nisu pojavile na sudu zbog takvih optužbi. Još jedna kategorija zatvorenika koja gubi biračko pravo su osobe koje su na izdržavanju kazne koju je izrekao Međunarodni sud za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju, ili se na ovom sudu nisu pojavile, a protiv njih postoji optužnica.
Prema ovome je zakonski okvir u BiH prilično inkluzivan te većina zatvorenika ima biračko pravo. Za razliku od BiH, dosta razvijenih demokratskih zemalja u ovom slučaju ne prati demokratske principe. Tako je u Velikoj Britaniji ova tema problematizirana već godinama, a Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je donio već četiri presude da zakoni ove države krše ljudska prava kada se radi o glasanju zatvorenika.
Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH smatra da je pravo zatvorenika na glasanje u BiH socijalistička zaostavština, jer je u tom sistemu bilo jedno od prava koja su sasvim normalna. Ovakav tretman u skladu je i sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, prema kojoj je uskraćivanje prava ljudima da glasaju nehumano i degradirajuće.
“S aspekta ljudskih prava, to je neki minimum, osim ako postoje neke zapreke. Ljudi mogu napraviti neki prekršaj, za to trebate biti kažnjeni, ali ne znači da morate izgubiti sva druga građanska i ljudska prava”, kaže Đuderija te dodaje da s obzirom na veličinu generalne populacije i broj zatvorenika, njihovi glasovi ne mijenjaju mnogo u krajnjem izbornom rezultatu.
Manjine bez predsjedničkih kandidata
Zbog dejtonskog uređenja koje povlašten položaj daje pripadnicima nacionalnih većina, pojedinim građanima u BiH je onemogućeno da se kandiduju na izborima.
Tako je poznat slučaj Derve Sejdića, bosanskog Roma, i Jakoba Fincija, bosanskog Jevreja, koji su državu tužili Evropskom sudu u Strazburu, zbog nemogućnosti da se kandiduju za predsjedničku poziciju. Krajem 2009. godine sud je odlučio u njihovu korist, ali presuda još uvijek nije provedena.
U junu 2016. godine i građanin Ilijaz Pilav je dobio tužbu protiv BiH jer se kao stanovnik Republike Srpske nije mogao kandidovati za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Sud je odlučio da se u ovom slučaju radi o diskriminaciji na osnovu etničkog porijekla i mjesta boravka te da država Pilavu mora isplatiti 6.607 Eura, ali nisu naveli korake koji bi spriječili dalju diskriminaciju.
Dokumenti kao prepreka za glasanje
Pored Velike Britanije, još jedna velika zapadna demokratija ima problema sa demokratskim omogućavanjem biračkog prava. Izborna pravila Sjedinjenih Američkih Država često su kritikovana kao rasno diskriminatorna, jer traže dokumente koje češće imaju bijelci.
Na sličan način u Bosni i Hercegovini pravo na glasanje ponekad gube pripadnici romske manjine, zbog neposjedovanja potrebnih dokumenata.
Romi, kao i druge manjinske etničke i nacionalne grupe, nemaju pristup kandidatskom statusu za određene pozicije u vlasti. Kako nemaju svoje predstavnike u vlasti, problemi romske populacije često su nevidljivi i ne uzimaju se u obzir prilikom kreiranja novih zakona. Tako je novi Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH Romima dodatno komplikovanim načinio prijavu prebivališta te samim tim i dobijanje lične karte, čije je posjedovanje naravno jedan od preduslova za glasanje na izborima.
Novi zakon propisuje da su državljani dužni priložiti dokaz u vidu uvjerenja o vlasništvu nad stanom ili kućom, ovjeren ugovor o podstanarskom statusu ili sličan dokument.
Edita Avdibegović iz organizacije “Vaša prava”, koja se bavi problemima romske populacije, kaže da Romi često nisu u mogućnosti pribaviti taj dokaz, a samim tim nisu u mogućnosti prijaviti prebivalište i dobiti ličnu kartu.
Pravno nevidljive osobe
Osim toga, pravila koja propisuju uslove za izlazak na izbore ne uzimaju u obzir posebnosti životnog stila koje ova manjinska grupa ima. Romi su često onemogućeni da dobiju ličnu kartu zbog troškova izrade ovog dokumenta, čijeg plaćanja niko nije oslobođen.
“Pojavljuje se i niz drugih, praktičnih problema. Zbog čestog preseljenja iz jednog mjesta u drugo i njihovog tradicionalnog načina života, oni bi morali stalno mijenjati lične karte. Zbog česte migracije, oni se ne nalaze na biračkim spiskovima u općini u kojoj zaista i žive”, kaže Avdibegović.
Osim toga, određen broj Roma nema ni preduslove za dobijanje lične karte, poput izvoda iz knjige rođenih. “Vaša prava” u saradnji sa UNHCR-om od 2009. godine sprovode projekat upisivanja Roma u matične knjige rođenih. Tada ih je bilo nekoliko hiljada, dok je sada aktivnostima u sklopu projekta obuhvaćeno tek nekoliko stotina osoba.
“To su pravno nevidljive osobe, za državu one ne postoje”, kaže Avdibegović.
Ova manjinska grupa isključena je iz društva u mnogim sferama života, a onemogućeno ostvarivanje biračkog prava je posebno bitno jer samim tim su spriječeni i da učestvuju u demokratskom procesu koji bi mogao popraviti njihovu poziciju u društvu i njihove probleme načiniti vidljivim i vjerovatnijim za rješavanje.
Približavanjem oktobarskih Lokalnih izbora počinju se tematizirati problemi koji bi kandidatima mogli donijeti dodatne poene kod glasača. Problemi kategorija koje nemaju pristup glasačkom pravu ostaju u pozadini. Upravo ovo je razlog iz kojeg je pristup biračkom pravu svih građana jedan od stubova demokratski uređenih društava i osnova društva u kojem vladaju ljudska prava i jednakost za sve njegove članove.
Izvor: klix
