Znanje iz dijaspore koje nije prihvaćeno
Nedavno je jedan kirurg koji je rat proveo u sarajevskoj bolnici, a danas živi u Pragu, ponudio sarajevskom Kliničkom centru suradnju sa najpoznatijom češkom bolnicom. Nudio je, besplatno, učešće u projektima, edukaciju u Pragu i znanje u korištenju robota u medicini. Njegove Sarajlije su ga odbile. Nakon toga je isto to ponudio beogradskoj bolnici. Dva tjedna kasnije je ministar zdravlja Srbije stigao u Prag i potpisao ugovor o suradnji. Godine 2018. je u Zvorniku bio dogovoren angažman stručnjaka na tehnološkom fakultetu, ali je vlada u Banjaluci to zaustavila. Potpisnik ovih redova je također nudio besplatan prijenos znanja iz oblasti medija i novinarstva. Odgovor nije nikad stigao. Primjera ima još.
Glasanje dijaspore u Bosni i Hercegovini
Za prethodne izbore u BiH je registrirano 48.000 birača iz dijaspore. U inozemstvu živi 2.200.000 građana BiH. Matematika kaže da je glasalo manje od 3% glasača koji žive u inozemstvu. Vlasti čine sve što je moguće da obeshrabre glasanje dijaspore jer znaju da to nisu glasovi koji bi im se dopadali. Procedura koju su glasači morali proći je bila neuporedivo kompliciranija nego, naprimjer, u Hrvatskoj ili na Zapadu. Isto tako, nisu mogli glasati u ambasadama jer je bilo potrebno da se registrira najmanje 50 glasača u nekom od gradova, što ponovo traži proceduru. Posljedica – od 48.000 registriranih birača, svega je 2.600 glasalo u ambasadama. Ostali su slali glasove poštom.
Drugim riječima, na Zapadu se države pitaju kako da pomognu građanima ako žele glasati, a sistem u BiH traži da glasač u dijaspori dokaže da ima pravo koje mu je već zagarantirano.
Prepreke glasanju dijaspore u Srbiji
Još je gore u Srbiji. Drastično su se smanjila glasačka mjesta dijaspore pa bi neki, naprimjer oni od Vankuvera do Toronta u Kanadi, trebali putovati ni manje ni više nego 4.000 kilometara da bi glasali. Ili od Majamija do Washingtona 1.700 kilometara. Srbe u Valenciji čeka put duži od 300 kilometara do Madrida. U Grčkoj će se od Soluna do Atine putovati ravno 500 kilometara. Vlasti u Srbiji su se uplašile više nego one u BiH. Naime, na ovim izborima, kad se brojke uporede sa prošlim, dva i po puta više građana koji žive u inozemstvu žele da glasaju.
Studenti, dakle, nisu motivirali samo građane u Srbiji nego i one u dijaspori.
Ali, zajednički zaključak je da vlasti ni u Srbiji ni u BiH ne žele da dijaspora glasa. I jedni i drugi znaju da je dijaspora na strani promjena dok vlast to nije. Kako bi pjevao Đorđe Balašević: „Vlast je droga sa koje se ne skida.“
Novac dijaspore je dobrodošao, a glasovi?
Ima još nešto što povezuje glasače u inozemstvu u ovim dvjema državama. Prošle je godine dijaspora iz BiH privatnim novčanim doznakama uložila u BiH 4,6 milijardi maraka. Građanima Srbije je od njihovih rođaka i prijatelja 2024. godine stiglo 4,6 milijardi dolara, znači još više.
Ta je pomoć dobro došla. Sve podsjeća na ovaj vic iz Hrvatske kada je turistima poručeno da ne moraju dolaziti, neka samo plate apartmane!
U Srbiji i BiH to nije vic nego stvarnost. Šaljite, braćo, novac, znanje i glasovi nam nisu potrebni.
