Dolazi nam polarna zima, što bi istočno orijentirani rekli-sibirska, a predvidjeli je relativno neutralni Norvežani. Ništa bez polarizacije, pa ni hladnoće. Tako su nas navikli.
„Ta će ba, zima? Ta mi može? Ta mi smje“(h), rekao bi jedan, što reve mudrosti uz smijeh u pravo vrijeme, poslije prve jutarnje kafe.
Helem, te hladnoće od -25 stepeni Celzija, ne vjerujem. Dok to dođe do nas, to će devalvirati na 19 – 20. Oni skromniji muške populacije bi rekli 17-18.
A šta ako se obistine najave i uistinu zapadnemo u te minuse? Pa, u svakom slučaju, na minuse smo navikli. Ovi temperaturni su benigniji od onih bankovnih. Malo se treseš i prođe a ovi bankovni ne prolaze. Drhtiš do kraja života.
Nego deder da se vidi, kakve se mjere mogu poduzeti. Ima onaj jedan što rješava zagađenost sa „par-nepar“. Od njega treba očekivat da donese antismrzavajuće mjere. Recimo mjera “debeo – nedebeo“. Na ulicu samo oni deblji što ih ne može prosvirati do prestanka opasnosti. Policija nosi krojački metar i mjeri obim. Ako si izašao a nemaš adekvatan obim, kazna carko moj. Potrudi se pa se udebljaj ako imaš od čega.
Mora se naći neko rješenje za brzo djelovanje jer kad bi se to slalo na brojne skupštine, dok se one usaglase, stiglo bi i ljeto. Nije što je aparat glomazan već što je tematika opširna. Temperatura je to, nisu kladionice pa da ih jednostavno skineš s dnevnog reda. A i ko je vidio ikakvog ćara od temperatura. I to niskih. Osim polarnih međeda. A sad da dovedeš polarne međede da se bore za svoja prava, onda si napravio sukob među domaćim i polarnim međedima.
Ništa, nećemo sukobe. Svakom svoji međedi.
O čemu sam ono htio? Da, o niskim temperaturama. Pa ništa. Izdržaćemo. Normalno. Navikli na sve.
„Ta će ba, zima?“
Piše: Midhat Mido Kušljugić
