Petog aprila 1724. godine u Veneciji je rođen Giovanni Giacomo Casanova. Tokom burnog života bio je učenik vjerske škole, sekretar kardinala, venecijanski pomorski oficir, opat, kockar, alhemičar, violinista, špijun, bibliotekar, a u istoriju je ušao kao neumorni ljubavnik.
Rođen je u Veneciji 1725. godine od roditelja glumaca, koji su ga tokom većeg dijela djetinjstva uglavnom zapostavljali, pa se može reći da je odrastao uz baku Marsiu Farusi. Bolešljivog zdravlja, Giacomo je sa bakom često odlazio kod čuvene venecijanske veštičare koja je magijom uspjela da ga izliječi i omogući mu da odraste u zdravog čovjeka.
Iako je kao mali smatran za pomalo zaostalo dijete, nakon ozdravljenja, počeo je da pokazuje znake izuzetne inteligencije. Jednom prilikom, pošto se kao dijete poznatih roditelja često kretao među učenim i obrazovanim aristokratama, Englez iz majčinog društva upitao ga je zašto je na latinskom jeziku imenica mentula (penis) ženskog roda, a imenica konus (vagina) muškog? Kazanova koji je tada imao svega 11 godina odgovorio je – Zato što rob uzima ime svog gospodara.
Nikad nije imao stalne prihode, ali je zato volio da bude skockan i da se kocka.
Volio je da se kocka – prekidao je kockanje tek kada je bio do guše u dugovima a “otplaćivao” ih je tako što je bježao iz grada.
Živio je od povremenih poslova koje je obavljao za francuske vlasti, a koji su iako ih on nije doživljavao ozbiljno, bili dobro plaćeni.
Bio je poznat i kao veliki varalica koji je od jedne pedesetogodišnje gospođe na prevaru izmamio čak milion franaka, koliko je stajao proces njenog podmlađivanja kod čuvenog Kazanove. Njegovo objašnjenje bilo je veoma jednostavno:„Ona mi ionako ne bi povjerovala da sam joj rekao da je tako nešto nemoguće, pa sam se naprosto prepustio“.
Negjde je zabilježeno da su ga roditelji u želji da ga dovedu u red poslali na studije u Padovu sa ciljem da se pripremi za sveštenički poziv. Studije je dovršio, međutim, u redove crkve nikad nije ušao jer je malo prije toga završio u sestri sveštenika koji mu je držao predavanja.
Nakon toga je imao i trojke sa časnim sestrama, ali orgije ipak nije volio, mada su one bile glavni hit tadašnjih italijanskih aristokratskih krugova. Brak nikada nije bio opcija jer je to gušilo njegovu slobodu i nesputani duh. Ljubav, to je već nešto drugo..
Svaka žena se u njegovom društvu osjećala posebnom. Volio je da im priređuje iznenađenja, za siromašne je iznajmljivao kraljevski apartman, a drske i bogate “spuštao na zemlju”. Gledao ih je netremice u oči, nikada nije skretao pogled, posebno tokom seksa. Vozio ih je po mjesečini u gondoli posutoj laticama ruža, nije se ustezao da zbog ljepšeg pola prekrši zakon i društvena pravila, da izazove na dvoboj. Njegova spavaća soba bila je puna ogledala i svijeća, a sluge su ljubavnicima dodavale hranu kroz otvor na vratima. Vjerovao je da su školjke, slan sir i slatko vino najbolji afrodizijaci, a tokom večere uvijek je angažovao muzičare da sviraju ljubavne melodije pod prozorom.
Taj isti duh donio mu je mnoštvo ljubavnih afera, a sa njima i tri sifilisa, gonoreju, dok je prvu veneričnu bolest zaradio još u pubertetu.
Ipak, i pored svega, ostao je vjeran svojim Italijankama, Njemicama, Španjolkama, Engleskinjama, intelektualkama, kaluđericama, prostitutkama.. svim ženama ovog svijeta koje je uvijek bio spreman beskrajno da voli.
