Čovjek po imenu Mingma G preživio je smrtonosnu lavinu na Mount Everestu i detaljno je opisao taj užasan događaj te kako se uspio spasiti, kakve je doživotne traume zaradio.
Mingma je iskusan alpinist, penjač i istraživač, a tog kobnog 25. aprila 2015. godine bio je u baznom kampu Everesta kako bi predvodio skupinu od 23 penjača, 25 Šerpa i desetorice pomoćnog osoblja. Toga dana ih je pokosila lavina izazvana jednim od najjačih potresa u tom području i odnijela je živote čak 19 ljudi.
Mingma G je opisao zastrašujući trenutak kada je zid snijega i leda udario u bazni kamp Everesta. “I odjednom se začuo zvuk, bum! Nakon toga je došla lavina i većina kampova se urušila”, opisao je Mingma trenutak kada je lavina udarila za VICE Asia i potom nastavio.
“Tada sam vidio prvo mrtvo tijelo u svom kampu. Bio je to jedan od mojih Šerpa… Onda sam počeo pretraživati i pretraživati. Vidio sam jednog svog klijenta, kojeg su u tom kaosu udarili kolci, očna jabučica mu je bila izrezana i visjela je. Znao sam da ga ne možemo spasiti”, rekao je Mingma koji je bio prisiljen napustiti neke od svojih klijenata i prijatelja.
“Imao sam jednog klijenta, ostao sam s njim sat vremena dok nije preminuo, bili smo emotivno povezani. Za ostale tamo on je bio samo još jedna od osoba koja je trebala umrijeti, za mene je bio važniji”, rekao je Mingma i potom opisao spašavanje i izvlačenje tijela. “Od 18 ljudi koji su umrli, nosio sam tijela njih 15. Prebacivali smo mrtva tijela s jednog mjesta na drugo kao da su kolci od šatora. Naježim se kada mislim o tom danu jer nikada nisam prošao kroz tako nešto”, kazao je.
Od 19 ljudi koji su poginuli od lavine, njih šest je bilo iz njegova tima.
Mingma je objasnio uvjete na Everestu tog dana. “Najgora stvar tog dana bili su oblaci i vrijeme. Skoro nikakva vidljivost. Nema šanse da se leti helikopterom. Kad se dogodio potres, nije bilo telefonskih linija, čak ni satelitski telefon nije bio u funkciji”, rekao je Mingma i potom nastavio s pričom.
“Sutradan smo se nadali helikopteru, oko 6 ujutro. Sljedeći dan je bio oblačan i helikopter je stigao tek u 9 ili 10 sati. Spašavanje je trajalo dva dana, na dan potresa i sljedeće jutro. Prvu smo noć preživjeli kako smo mogli. Naš plan je bio da sve odradimo sljedeći dan. Te noći naš internet je ponovo uspostavljen u baznom kampu Everesta i tada su počele pristizati vijesti”, govori Mingma.
Tek su tada doznali da je uzrok lavine bio razoran potres u Nepalu. “Sljedećeg dana saznali smo da je gotovo devet hiljada ljudi izgubilo život, a broj tijela se povećavao. Jako sam se uplašio. Čim sam se dokopao interneta, nazvao sam svoju obitelj. Razgovarao sam sa sestrama i rođacima. Svi su bili na sigurnom, ali sam saznao da još ne mogu kontaktirati naše selo”, rekao je Mingma, koji je bez obzira na sve morao dovršiti misiju spašavanja u baznom kampu.
Uz sve to, morao je vratiti tijela petorice ljudi iz svog tima natrag u Katmandu, a kada se vratio kući zatekle su ga potresne scene, bolnice prepune ranjenih i mrtvih. “Kada sam to vidio, osjećao sam se kao da ono što se dogodilo na Everestu nije ništa. Nosio sam toliko mrtvih nakon potresa. To me psihički ojačalo. Osjećao sam se kao da je život ništa… To je sudbina, život i smrt. Zato se ne bojim dok se penjem”, rekao je Mingma koji i dalje radi kao vodič na Everestu.
