Sretan ti Dan nezavisnosti domovino! Moja Bosno i Hercegovino!
Nisi čemu, u stvari sve si jadnija i bijednija, od loših krojača krojena, šavovi ti pocijepani, vlaga od dugog nepomicanja iz mjesta ti daje loš vonj, a ni manekeni koji te nose nisu baš neki.
Većini si više maćeha nego majka. Sve manje te osjećamo kao svoju, životom lošim ofureni, sve te manje volimo.
Jer nismo ni mi čemu, mi koji živimo u tebi i sa tobom. Jer da smo čemu ne bi dozvolili da te u zadnjih dvadeset i kusur godina konstitutivni, nacionalni, vjerski probuđeni, kidaju, lome, prekrajaju, u paramparčad razbijaju.
Nezavisna si taman toliko da je pomalo i smiješno da imaš svoj dan nezavisnosti. Sve dok konstitutivna trojka, svaka za sebe ide po svoje mišljenje na tri strane svijeta, tvoja nezavisnost je samo riječ na pamfletima demagoških ublehara.
Himna ti je bez riječi, tek urlik gladnih stomaka joj daje neku tercu i glas koji baš niko ne čuje i ne mari za njega.
Lijevi ti odoše skroz desno, a desni nemaju više kuda u desno pa flertuju sve više sa radikalnim, i to u široko.
Djeca ti se rađaju i već sa prvim koracima i izgovorenim riječima kreću da traže neke nove domovine.
Sve više ličiš na zemlju zombija i polumrtvih hodajućih duša
Ali teško je staroga konja naučiti novim trikovima, pa sam tako, Ja, taj stari konj, navikao da te imam u venama. Baš takvu, na moju žalost, jadnu i bijednu, trulu i zaostalu. Ali bez obzira na sve, imam te, tu sa lijeve strane mojih grudi, u mojim otkucajima, aritmijama, noćnim morama, buđenjima i snovima u kojima imam nade da mi (nam) možeš biti bolja.
Daješ mi crvenilo u krvi, visok pritisak tvoje je djelo, a i čir na želucu mi često proradi zbog tebe.
Ali ipak idemo , TI I JA,MOJA BiH, zajedno,do kraja svega !!
Piše: Mario Vranješ
