‘Dobar, loš, zao’ sve više izgleda kao ‘lutkica iz Trsta…’, a ženama sve češće govore da ‘imaju *uda’. LZN ili ‘J*b'o lud zbunjenog'…?
(što bi Hanka rekla: ‘Vidi šta rade od nas, moj Nedime…)!
Da li vam se desilo da vam neka pjesma uđe u uho, pa je ‘usebi’ pjevušite čitav dan? Prije nego nastavim (zbog onih koji će odmah uočiti da je ‘usebi’ napisano sastavljeno) želim dati jedno objašnjenje: naš književnik i pjesnik, Akademik Abdulah Sidran kaže da naš lijepi Bosanski jezik ima svoju melodiju, koja prijedlozima (osim odnosa) riječima u određenom kontekstu daju specifično značenje ako se pišu i izgovaraju zajedno. On tako navodi primjer da se djeca igraju ‘okokuće’, a ne ‘oko kuće’ (dakle mogu se igrati i u dvorištu ili u naselju gdje uopšte nema kuća – reći ćemo isto). Uvažavam Akademika, pa tako i ja kad pjevam ‘usebi’, ne mislim da sam neki trbuhozborac, nego ‘pjevušim’ bez glasa … Dakle, neki dan mi se uvukla u uho pjesma Crvenih Koralja ‘exhq Drvosječa da sam ja a ti da si damaexhq, da li tada bi željela ljubav među nama …’. Predrasuda ili ne, ‘drvosječe’ su nesporno pretpostavljene kao osobe sa nižim kulturnim i obrazovnim nivoom u odnosu na ‘dame’. Ono što što nije predrasuda jeste da je ‘drvosječa’ isključivo muško zanimanje.
Spadam u kategoriju onih koji smatraju da su dobre pripreme osnovni preduslov svakog uspjeha. Da sam kojim slučajem drvosječa i da se takmičim u sječi stabala na takmičenju koje traje 8 sati (ko će više stabala posjeći za 8 sati), prvih 6 sati bih potrošio na oštrenje sikire! Zašto? Zato što je sikira ta koja siječe stablo, a ne ja. Ja samo upravljam sikirom koja to radi. A priznaćete da je sa dobro naoštrenom sikirom puno lakše posjeći stabalo i uz manju potrošnju energije (uz uslov da ste ovladali tehnikom upotrebe sikire). Znači, dok druge drvosječe nakon par sati posustanu zbog ‘tupe’ sikire, ja ću ih sa lakoćom stići, a vjerovatno i prestići (ipak sam i ja ‘stručan’ drvosječa kao i oni). Šta bi onda menadžer trebao da radi? Ako drvosječa upravlja sikirom, onda menadžer upravlja ljudima. Dobar menadžer je (uglavnom) svjestan da njegovi ‘ljudi’ kojima on upravlja (više volim riječ saradnici od riječi potčinjeni) završavaju posao, a ne on kao menadžer. Možda sam zato kao dijete, gledajući westerne, nekako osjećao i prepoznavao da je kauboj koji potapše konja kada sjaše sa njega pozitivac (iliti ‘onaj pravi’) koji će na kraju pobijediti, a ne onaj koji to ne učini …
Zašto ovo pišem? Zato što puno češće vidim ‘menadžere’ koji više liče na drvosječe koji koriste vlastitu snagu i (sa tupim sikirama) mlate po tvrdim stablima i kauboje koji ‘ne tapšu svoje konje’, nego one koji ‘oštre svoje sikire’ ili ‘timare svoje konje’ i koji s lakoćom mogu posjeći cijelu šumu ili za tren prejahati preriju (ako treba). A volio bih da je obrnuto (profesionalna deformacija), naročito sada kada se nalazimo u situaciji vanrednog stanja zbog pojave ‘kraljevskog virusa’. Možda ću biti malo akademski dosadan (ko želi, može preskočiti ovaj dio), ali u ekonomiji je u ostvarenju efektivnosti (svrhe postojanja) jako bitna ‘racionalna alokacija raspoloživih resursa’ i to se zove efikasnost (postizanje svrhe uz minimalno trošenje resursa). Problem kod efikasnosti je što postoje njene granice, odnosno, ne možete biti stalno efikasni (jer je energija fiksna). Zato efikasnost može biti kratkoročna i dugoročna, s tim da među njima postoji obrnuta proporcionalnost. Što ste kratkoročno efikasniji, to ste dugoročno manje efikasni sa istim resursima (i obrnuto). Zbog te karakteristike, vještina postizanja efikasnosti se sastoji u pronalaženju tačke optimuma kada ste maksimalno moguće stalno efikasni. Kratkoročna efikasnost se postiže administriranjem i sistematiziranjem. Ukratko, prvo prepoznate ‘uspjeh’ (odluke koje ga ostvaruju), zatim ga sistematizirate (napravite procedure ili uputstva) i onda to primjenjujete i stalno ponavljate. Tada je u upravljanju važnija logistika, koja će nadoknađivati trošenje resursa i na taj način produžavati period provođenja donesenih odluka i efikasnosti, nego samo donošenje odluke (menadžment se više posvećuje toj oblasti). Dakle, odluke su donesene samo ih treba sprovoditi po procedurama odnosno ‘sistematizovanom uspjehu’. Pored trošenja resursa postoji još jedan ‘fenomen’ koji čini da efikasnost bude kratkoročna. Taj fenomen se zove promjena! Nešto se dogodilo u okruženju i ‘uspjeh’ kojeg smo tako ‘lijepo sistematizirali’, se više na taj način ne može ostvarivati. Tako donesene ‘procedure i uputstva’ zbog promjene postepeno postaju neadekvatni za postizanje uspjeha i postaju ‘sistematizovane greške’ koje prvo dovode do birokratizacije, koja potom umanjuje efektivnost jer procedura postaje sama sebi svrha. Izostankom uspjeha počinje da se gubi efektivnost (stvarna svrha) i počinje kriza upravljanja, što je predmet tzv. ‘kriznog menadžmenta’ u šta neću dalje ulaziti. Sa druge strane dugoročna efikasnost se postiže integriranjem. Ukratko, povezujete, jačate i stalno unapređujete resurse (ljude, sredstva, kapital, procese, vrijednosti) dok ih u potpunosti ne integrišete (automatizujete) do te mjere kada se svaka promjena bilo ona interna ili u okruženju rješava promptno po njenom nastanku. Tada je važnija informisanost, analitičnost i kreativnost kako bi se pravovremeno donijela odluka, nego briga za njeno sprovođenje (upravo zato smo oštrili sikiru ili tapšali i timarili konja).
Šta se promijenilo od kada sam prestao gledati westerne (sredinom sedsamdesetih) ? Ne ulazeći u raspravu o ravnopravnosti spolova, žene su opravdano sve više zastupljene na najvišim menadžerskim i političkim funkcijama … (op. pročitati ‘Zlatna groznica 2’ i ‘Odlučnost’). Tradicionalno se smatra da je zadatak menadžmenta donošenje odluka, dok moderna ekonomija smatra da je to u stvari integracija, što pred menadžere više stavlja izazove vodstva ili tzv. liderstva (eng. leadership) nego probleme upravljanja, odnosno donošenja odluka (eng. decission-making). Stara latinska izreka ‘Poeta nascitur orator fit’ kaže da se ‘pjesnik’ rađa, a ‘govornik’ nastaje. Analogno tome može se reći da se ‘lider’ rađa, a ‘menadžer’ nastaje. Ne mogu da se otmem utisku da je kao i u pjesmi Crvenih Koralja ‘Drvosječa i dama’ (a ako hoćete i povjesno gledano) muškarcima na određen način prirođeno da budu ‘drvosječe’, a ženama da budu ‘dame’. Ne znam da li to može značiti i da je ženama predodređeno i da budu lideri, ali sigurno znam da su u ovom trenutku na čelu najjače europske ekonomije (Njemačka) i najvažnije europske finansijske (čitaj ekonomske) institucije (ECB) dvije žene. Dakle ‘dame’, na vama je red …
Samo razmišljam …
Autor: Edim Sarihodžić
