Predstavljamo novog kolumnistu… Edim Sarihodžić, tuzlanski ekonomista

Edim Sarihodžić, ekonomista iz Tuzle, rođen je 1961.godine, 23 godine radnog staža je proveo u bankarstvu, a 7 kao freelencer. Živi sa suprugom i dvije kćerke u Tuzli.

Kameleon: Rođeni ste u Tuzli?

Tako je, sada već davne 1961. godine. Kraj novembra, dakle strijelac po horoskopu. Oduvijek navijač Slobode u svim sportovima, pa i kada ne idem na utakmice.  Zato često kažem da mi je sloboda u srcu, što je isto kao i da kažem ‘Tuzla u srcu’.  Stvarno mislim da je uz ljubav, to najljepša riječ na svijetu.

Kameleon: Pisaćete između ostalog i o ekonomiji. Diplomirani ste ekonomista i Magistar menadžmenta.

Ekonomski fakultet sam završio u Banjaluci 1987. godine, a magistrirao u Sarajevu 2012. Na žalost taj magisterij nije iskorišten, jer sam od 2013. godine na Birou za zapošljavanje i ne mogu dobiti posao. A magisterij je zanimljiv, jer se radi o zajedničkom master studiju sa Univerzitetom Dr. Isaka Adižesa, jednim od najpoznatijih teoretičara menadžmenta i prema uglednom Holmes Reportu za 2017. godinu svrstan među 10 najboljih komunikatora na svijetu, zajedno sa Dalaj Lamom, Papom Franjom, Angelom Merkel i drugim svjetskim liderima. Izgleda da mi u BiH imamo dovoljno dobrih lidera, pa nam nisu potrebni novi …

Kameleon: Ali, imali ste uspješnu karijeru u bankarstvu?

Pa moglo bi se reći. U bankarstvu sam proveo 23 godine. Od referenta do Izvršnog direktora i člana Uprave Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Kada je NLB Ljubljana kupila Tuzlansku banku 2006. godine, ostao sam Izvršni direktor i stvari su se u početku dobro odvijale. A onda su nastupile neke promjene, jer su to bila teška vremena za bankarstvo u svijetu. Bili su to počeci svjetske finansijske a kasnije i ekonomske krize. Još i tada sam bio upoznat sa Adižesovom teorijom, jer ga sustavno proučavam od 2002. godine, kada sam slušao njegovo prvo predavanje i kupio prve knjige. On je, usput rečeno, specijalista i naročito poznat u oblasti upravljanja promjenama. Kada sam mu nakon jednog predavanja 2008. godine rekao kakav su organiacioni potez povukli, samo se uhvatio za glavu i promrmljao … Slovenci, kao vlasnici banke, pa i mnogi ‘naši’ nisu imali razumjevanja za moje stavove, pa i odluke, te sam se pod raznim pritiscima te godine i povukao. Kada je sve izgubilo smisao, krajem 2011. godine sam otišao.

Kameleon: Čime ste se, osim bankarstva još bavili? Nekim sportom ili slično? Jeste li bili ‘društveno’ ili politički angažovani?

Bio sam član RSD Sloboda, jer sam kao dječak trenirao plivanje u PK Sloboda. Bazeni su bili na Banji, što mi je bliski komšiluk. Iz mog komšiluka djeca su uglavnom trenirala košarku, tenis i plivanje zbog blizine sportskih terena i objekata. Kinđe je recimo stanovao stotinjak metara dalje od mene, a trenirao je i tenis i košarku – sada ta ulica nosi njegovo ime. Bilo je i medalja, uglavnom bronza. Recimo na MOI (Male olimpijske ige) i Republičkim (BiH), te jednom Državnom Armijskom prvenstvu. Tu imam srebro. Kao mladić od 1978. godine sam član GKUD Bosna (prije RKUD Mitar Trifunović „Učo“), kao član narodnog orkestra. Tu sam svirao gitaru. Osam godina sam bio i član Upravnog odbora Društva, naravno volonterski. Politički se nikada nisam angažovao kao član neke stranke. Ali, naravno da politički promišljam. Po vokaciji sam „lijevi“, tako da sam samo jednu godinu i to samo na početku, pristupio DF-u. Ali, kada je za izbore iste godine, ‘zbog prepoznatljivosti’ stranci pridodato i ime njenog predsjednika, ohladio sam i od toga. Ako nije bilo dobro da bivša država bude prepoznatljiva po Titu, zašto bi bilo dobro da bilo šta, bude prepoznatljivo po bilo kome. Oni kao lideri, samo dobro ili loše rade svoj posao. Profesionalno ili volonterski, meni je svejedno. A mislim da ta država i nije bila toliko loša – mada nisam nostalgičar.

Kameleon: Šta Vas još u životu inspiriše? Šta volite, a o čemu bi ste mogli pisati?

Najviše volim svoje dvije kćerke i one me najviše inspirišu. Naročito kada smo opušteni uz recimo, jutarnju kafu. To mi je nekako i logično, jer svojoj djeci sigurno želite najbolje i onda se trudite da u svakoj temi nađete prave savjete, a to traži snažne argumente. Sada su one već odrasli ljudi i većina tih savjeta im možda i ne treba, ali kao roditelj taj refleks da im ‘pametujete’ izgleda nikada ne gubite. Pogotovo onda kada su teme pomalo filozofske. Onda sam ja tu u maloj prednosti, jer osim u znanju ima nešto i u iskustvu. Za sve ostalo dovoljan je i Google. Sigurno će biti tema na koje će me podstaći svojim stavovima ili komentarima. Osim toga, sve o čemu sam maloprije govorio, od sporta, preko kulture do politike i geopolitike, obiluje interesantnim temama koje su bitne i za ekonomiju i društvo i koje će me privući da o njima razmišljam …

Kameleon: Pa neka Vam bude. Samo razmišljajte …

Related Posts

Facebook Comments