Predstavljamo vam Amilu Žunić, arhitekticu i ženu koja iz hobija osvaja medalje na prestižnim plesnim takmičenjima.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Sve se odmotavalo kao klupče… rekla bih da je sve krenulo još „davne“ 1987/88 kada sam, kao mala, sa mamom šetala gradom i posmatrala fasadna platna ulica. Tada se rodila ideja o meni kao arhitekti/umjetniku. Poslije toga – ništa lakše… slijedilo je obrazovanje (osnovna, srednja škola u Tuzli, odlazak u Sarajevo na studij)!
I sada sam tu gdje je sve počelo, na ulicama grada stvarajući što bolje mogu i dajući sve od sebe da barem malo probudim život i ponudim lijepe emocije.
Zašto volite svoj posao?
Zahvaljujući poslu kojim se bavim, u mogućnosti sam da ostavim nešto iza sebe, neki trag u snijegu da utabam ili napravim novi! Možda uspijem ostaviti našem gradu ili nečijem životu nešto lijepo, nešto udobno, nešto korisno … nešto humano!
Tata je uvijek govorio da svaki čovjek za vrijeme svog života treba imati djecu, napisati knjigu i zasaditi drvo! Drvo sam zasadila, umjesto knjige projekte radila, objekte gradila, a djeca će biti…
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
Definitivno zafali, kako mi kažemo, koji satić u danu da se sve odradi, ali kada se sve posloži na vrijeme, kada se obaveze poredaju kako treba, uspijem se ipak izboriti sa dnevnicom. Da dan ima 36 sati mislim da bi mi još maaaalo vremena trebalo!
Jedini (generalno) problem je što čovjek uvijek misli da ima vremena – što ne stigne danas, stići će sutra. E, to vrijeme je tako dragocjeno da ga moramo (is)koristiti svake sekunde!
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Nakon posla i standardne trke najbolji dio dana tek dolazi! A to je moja strast i moja ljubav – ples! Nakon baleta, roken rola, folklora, latinoameričkih plesova i salse na red je došao i orijentalni ples. Trenutno sam članica plesnog studia „Pop Lock“ i sa svojim djevojkama/prijateljicama uživam na treninzima i obaveznim druženjima nakon. Pored rekreacije i odmora, mi smo malo više „zagrizle“ i odvažile smo se kročiti na scenu. Prošle godine smo na jednom od najprestižnijih takmičenja Bellydancer of the World (koje se godinama već održava u Njemačkoj) potpuno neočekivano osvojili tri medalje i to treće mjesto u solo kategoriji, treće mjesto u fusion kategoriji i prvo mjesto u klasičnoj kategoriji. Ove godine titula je uspješno odbranjena, ponovo smo osvojili prvo mjesto na takmičenju u klasičnoj kategoriji i drugo mjesto u fusion kategoriji.
Naravno, dobrog odmora nema bez dobre knjige i muzike koju volite, a tek kada vam u zagrljaj polete bratići ili kumčad … odmor tek slijedi! 
Životni moto?
Ima više motiva, pjesama, filmova čija me poruka ili stih vode kroz život!
Mislim da svima poznata mala crvenokosa djevojčica Annie iz 1982. i pjesma „Tomorrow, tomorrow, i love you tomorrow…“ (you are only a day a way! ) nikog ne može ostaviti ravnodušnim.
Da je život lijep, da treba uživati i dati od sebe sve na bilo kojem polju, kao i da svaki dan treba pametno iskoristiti spadaju u moje glavne životne smjernice. Svaki dan treba uraditi barem jednu stvar koja vas čini sretnim ( i, naravno, naučiti nešto novo)!
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Na porodicu i prijatelje, kojima obilujem, čovjek se uvijek može osloniti. Uvijek rado pitam za savjet, a kada ga spojim sa svojim mišljenjem i svojim srcem – kolač uvijek ispadne dobar. 
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Do sada nisam i nadam se da u budućnosti neću morati stojati na toj ivici. Mislim da u svakom momentu života nešto mora prevagnuti, čovjek mora u određenim trenucima donijeti jake/teške odluke, koje za sada u mom životu nisu bile odlučujuće između karijere i porodice.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Naravno, ako je pozitivna, objeručke i pokušavam je odmah prigrliti. Koliko u tome uspijevam mogu potvrditi samo moji prijatelji i kolege!
Najemotivniji trenutak u životu?
Bilo ih je dosta… i na tome sam zahvalna. Bilo ih je lijepih, bilo ih je ružnih, sretnih i sjetnih… ali na vrh svega (kao šlag na tortu) bih mogla staviti rođenje mojih bratića Ismeta i Ajše.
Tri najvažnije stvari u životu?
Amore, amore, amore!!!
O čemu maštate?
Logika će nas dovesti od tačke A do tačke B, ali mašta će nas svugdje dovesti! (A. Einstein)
Tako i ja… maštam o putovanjima i posjetama dijelova Zemlje na kojima nisam bila, maštam o brdima i planinama koje nisam vidjela, rijekama koje nisam prešla. Maštam o snijegu i čistom zraku! Maštam o ljepšoj budućnosti i miru na svijetu (ali stvarno)!
Spadate li u gurmanske tipove? Koje je vaše omiljeno jelo?
Ne spadam u neke velike gurmane, ali definitivno volim sve probati -i slatko i slano i ljuto i gorko. Naročito volim jesti nešto zanimljivo i neobično u novim zemljama koje obilazim ili kada sam gost neobičnih restorana. Za omiljeno jelo ne znam da li bih se prije odlučila za mamin crni maslenjak (sa sirom i kajmakom), nenin džuveč ili tetkine krofne.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Lagano pitanje, a težak odgovor! Ovo pitanje je usko vezano sa vašim prijašnjim pitanjem o čemu muštam. Maštam o sređenoj, zakonitoj državi, o lijepim gradovima i sretnim ljudima! Maštam o čistim rijekama, gustim šumama i cvjetnim livadama naše države.
Na šta ste slabi?
Definitivno na malu djecu i stare ljude. Oni trebaju najviše pažnje i naše pomoći.
Kada je žena najljepša?
Žena je lijepa u svakom momentu, a najljepša kada je sretna i zdrava, naspavana i voljena! I kada ima dobar filter na fotoaparatu! (smijeh)
