Piše: Mario Vranješ
Stiže ljeto 2017 !!!
Kanda mu se radujemo ??? Šta u njemu da poželimo ? Čemu u njemu da se nadamo ?
Ima li mjesta za optimizam, da li imamo hrabrosti za iskorak iz učmalosti u novome ljetu, ili ćemo i dalje tuknuti na nemoć, predaju, strah ?
Koliko nam još životnih šamara obraz može izdržati, da li nam je ponos totalno na koljenima kao da je rođen takav ili će se ovoga novoga ljeta probuditi, pa onda urliknuti, lupiti pesnicom u besmisao i razbiti ga u paramparčad ?
Možemo li ispraviti kičmu, imamo li još dostojanstva u koracima ili ćemo i u novom ljetu tražiti mračne kutke gdje nas manje vide, osjete, prepoznaju?
Da li nam je ostalo snage za imati išta ljudsko u sebi ?
Srce, kuca li nam na pravoj strani ili smo i to ubili kukavičlukom, strahom da budemo insani ?
Duša, da li je imamo ? Možemo li sa njom bilo čije suze zaustaviti, možemo li se osmjehnuti na osmijeh, nježnim dodirom izazvati drhtaj tuđeg tijela, poljupcem da li još uvijek umijemo izazvati strasni uzdah ?
Želim misliti da nismo postali hodajući mrtvaci i da u nama još ima volje da u drugima vidimo dobro, ljepše, sretnije.
E, to vam želim u Novome ljetu 2017-om !!!!!
Pokušajte biti ljudi bez obzira šta vam okolina radila. Pomozite, prihvatite pomoć, volite, budite voljeni i živite kao da ne postoji sutra.
Želim vam svima, zajedno sa mnom, da budete LJUDI !!!
Sve preko toga je bonus, sve preko toga je fantazija, a ja vam želim fantaziju od života !!!
SRETNA VAM NOVA GODINA !!!
