Piše: Mario Vranješ
Haman da sam odrastao ! Barem me tako ispod oka gledaju, posmatraju !
Brkove već imam,i nekakvu bradicu furam. Maljav sam po grudima, runja se ima tamo gdje ih normalan insan ne bi trebao imati. Preležao sam ospice, krzamak, zaušnjake. Lomio kosti, padao , rušio sebe i druge, dizao se, hodao dosta, trčao manje, stizao i kasnio.
Doživio sam prvi poljubac čak i drugi i treći. Probao sam i francuski poljubac,jezikom istraživao ženske uzdahe, spavao sam sa ženom u krevetu, čak smo i ljubav vodili. Heeej !!!!!
Penetracija-check ! Oralni sex-check !
Doživio sam prvo pijanstvo i pomalo sam se primio na taj osjećaj opijenosti alkoholom, prirodom, ljubavlju, životom.
Duvao sam vutru i tu sam zastao, na to se baš i nisam primio.
Ratove sam vodio, što svoje, što malo više tuđe. Znao sam da se ukopam unutar majčice zemlje navikavajući se na njen vonj i toplinu tako da mi ni buduća sahrana neće biti nešto novo.
Ideale sam prozreo a idole skinuo sa svojih zidova. Postao sam jedna od priučenih budala koja ipak ne bi da gine ni za idole , a sve manje mi je na umu da stradavam i za ideale.
Prvu platu sam davno potrošio, prijatelje imao i gubio, zavisno od količine novca kojeg sam posjedovao. Ipak poneki, na prste jedne ruke , prijatelj ostao, da te razumije, pomogne, sasluša.
Jutrima se nanovo dobrom nadao kao i svaka naivna bosanska duša, noćima se nanovo razočaravao kao i svako bosansko ranjeno srce.
Ljudima sve manje i manje vjerovao, a bogami i oni meni.
Zaljubio se, zavolio, i u toj ljubavi sebe kao nekoga ko vrijedi pronašao. Moja je lijeva strana kreveta, a njena je desna. Moj je početak i kraj svake rečenice, a njena je tačka.
Haman ljudi da sam odrastao…!
