Izdvojeni članak

Gavrilo Princip i sendvič o kojem se uči u američkim školama.

Gavrilo Princip, član tajne organizacije “Mlada Bosna” koja je imala cilj putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaciti austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda 29. juna 1914. godine.

U samom atentatu sudjelovalo je još šest osoba: Muhamed Mehmedbašić, Vaso Čubrilović, Nedeljko Čabrinović, Cvjetko Popović, Danilo Ilić i Trifko Grabež.

Nedeljko Čabrinović bacio je bombu na povorku, ali je bomba bila stara i nije odmah eksplodirala već se odbila od kola i otkorljala pod drugi automobil i tek onda eksplodirala i Franc Ferdinand ostaje nepovrijeđen ali se odustaje od prvobitnih planova i odlučuju prekinuti sa povorkom kroz grad.

Gavrilo Princip i ostali atentatori niz ulicu su čuli eksploziju bombe, napustili svoja mjesta i razbježali se po gradu, međutim Franc Ferdinand je navodno odlučio da posjeti povrijeđene oficire u Vojnoj bolnici (od bombe koja je eksplodirala) i tako je na putu do Vojne bolnice sasvim slučajno prošao pored Principa koji je stojao ispred Moritz Schillerovog dućana delikatesa.

Sendvič koji je promijenio tok historije?

Internet je preplavljen pričom da je Gavrilo zastao kod Schillera da pojede sendvič i da se zbog toga slučajno našao tu.

U srednjim školama u Americi se čak ovo uči kao činjenica na času historije i taj “sendvič koji je promijenio svijet” je poznat svuda izuzev u stvarnim zapisima sa suđenja. Atentat se zaista dogodio ispred Schillerovog dućana, ali nigdje nije ni bilo pomena o sendviču.

Moritz Schillerov dućan

Da li je jeo sendvič i koji je sendvič bio u pitanju ćemo ostaviti nagađanjima i Amerikancima, ali je definitivno imao Browning pištolj iz kojeg je pucao dva puta, prvi put slučajno pogodivši Ferdinandovu suprugu Sofiju a zatim i njega.

Browning pištolj iz kojeg je počinjen atentat
Uniforma Franca Ferdinanda

Gavrila Principa policija je uhvatila odmah na mjestu atentata, na njega se prvi bacio detektiv koji je bio zadužen za osiguranje događaja i čuvanje Ferdinanda, Smail Spahović i spriječio ga da opali i treći hitac.

Na suđenju je Gavrilo objasnio kako se sve dogodilo: “Stajao sam dva do tri koraka od ugla Šilerove radnje kod tačke C, kada je automobil naišao od Vjećnice, to jest od tačke A. Skrenuo je kao da hoće da vozio u Ulicu Franje Josifa prema tački D, ali kod tačke B, na odstojanju od približno pet koraka, automobil je stao, zašto – ne znam.

U prvi mah sam htio da bacim bombu, koju sam imao na lijevoj strani u pojasu. Ali kako je bomba bila zavrnuta, ne bih je mogao lako odvrnuti. A sred tako velike gomile ljudi bilo bi teško i da je izvučem i bacim. Stoga sam dohvatio revolver i podigao ga prema automobilu, ne nišaneći. Pucajući, ja sam čak i glavu okrenuo. Opalio sam dvaput uzastopce, ali nisam siguran da li sam dvaput ili više puta pucao, jer sam bio veoma ubuđen. Zato nisam ni bombu htio da bacim, jer mi je za to nedostajalo snage.

Zatim su ljudi stali da me linčuju. Neko mi je oduzeo revolver i bomba mi je ispala.”

Zanimljivo je da je Gavrilo Princip u trenutku atentata imao samo 19 godina. Njemu i suradnicima suđeno je već iste godine ali Gavrilo Princip po tadašnjim zakonima još nije bio punoljetan (punoljetnošću se smatrala 21 godina starosti), nije mogao biti osuđen na smrtnu kaznu.

Gavrilo Princip i ostali članovi Mlade Bosne na suđenju.

Umjesto toga, dodijeljena mu je najveća moguća kazna za njegovu dob – 20 godina zatvora.

Umro je u zatvoru na današnji dan prije 105 godina, 28. aprila 1918.

Atentat na Franju Ferdinanda postao je povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Gavrilo Princip je u zatvoru boravio u lošim uslovima, tako da je dobio tuberkulozu, a težina mu je pala na samo 40 kilograma. Umro je dok je Prvi svjetski rat, čiji je povod dao svojim pucnjevima, još bjesnio u Europi.

Back to top button