BLITZRIEG VIŠE NE POSTOJI
Tužna je činjenica da je od kraja II svjetskog rata do 2020. godine na svijetu poginulo u ratovima između 20 i 30 milijuna ljudi. Broj ranjenih nije bio manji od 60 niti veći od 100 milijuna. U zadnjih šest godina poginulo je blizu dva milijuna ljudi, dok je ranjeno između pet i osam.
Rat se zadnjih nekoliko godina drastično promjenio.
Ono što je znano kao prva borbena linija više ne postoji. Gađaju se istovremeno i elektroprivreda, tankeri, ometaju se sateliti, hakiraju banke.
Ni ekonomija rata više nije ista. Dron od par tisuća uništava tenk koji je koštao milijune. Raketa od milijun uništava avion vrijedan 40.
Preciznost je danas mnogo veća zahvaljujući tehnologiji.
Medij je postao oružje, rat se vodi za percepciju javnosti. Nekad je važnije tko je prvi objavio snimak nego tko je dobio bitku. Svaki vojnik ima mobitel, svaki građanin može biti obavještajac.
Brzina obrade informacija o kretanju protivnika je dramatično porasla, sateliti lako otkrivaju svaki njihov pokret. Protivnici jedan drugog gledaju uživo pa je brzina odlučivanja dramatično veća.
Na ratištu su se pojavili i prvi roboti koji, naprimjer u Ukrajini, iznose ranjenike i dostavljaju opremu.
Vojnike danas mogu otkriti senzori i sateliti, ubijati jeftini dronovi. Zbog toga moderni ratnici moraju ulagati mnogo više napora nego ranije kako bi se kretali i preživjeli.
Rat se vodi i sankcijama, kontrolom tokova nafte, blokiranjem bankovnih računa.
Zato današnji ratovi nisu samo sukob dvije vojske nego je i tehnološki informacijski, ekonomski i psihološki.
Ali, lekcije ratova u Iranu i Ukrajini nisu samo u tome kako se vodi rat.
Ekonomoski i vojno slabije države danas uspješnije nego ranije zaustavljaju i napadaju protivnika. Ukrajina je tri puta slabija od Rusije, Iran i više puta od Sjedinjenih država, a ipak i jedna i druga se nose sa neuporedivo jačim protivnikom.
Londonski The Economist piše da napad uz pomoć iznenađenja i brzog kretanja, nije više moguć. Dakle, manevarskog fratovanja više nema.
Moderna tehnologija nije više privilegija. Legalnim ili nelegalnim putevima ona stiže i do onih koji tehnološki nisu tako dobro razvijeni.
Isto tako je tehnologija promjenila i način selekcije ciljeva. Vojska koja brže od protivnika otkriva i uništava komandna središta, može paralizirati protivnika. Ukrajina to dobrim dijelom postiže uništavanjem naftnih postrojenja.
Nažalost, pravila ratovanja – i to je najgore -ne vrijede više ni kad se radi o civilima. Putinove snage bombardiraju gradove i bolnice. Hamas je otvoreno slavio masovna ubojstva izraelskih žena i djece. Izrael je nad civilima u Gazi provodio okrutno kolektivno kažnjavanje. Sve su to ratni zločini. Naravno, i prijašnji ratovi su bili brutalni. Ali, danas međunarodne norme ne krše samo diktatori, teroristi i pobunjenici. To sve češće čine i neki čelnici zapadnih demokracija.
Takvo otvoreno kršenje pravila nije samo nemoralno nego je i nerazumno. U budućim ratovima, u kojima će važnu ulogu imati dronovi i projektili dugog dometa, civili čak i na Zapadu više neće uživati sigurnost koju danas uzimaju zdravo za gotovo.
Nažalost u svijetu još postoje čelnici koji i dalje vjeruju i blitzkrieg i da će baš pod njihovim voćstvom rat biti brz, jednostavan i bezbolan.
Možda bi trebali da prvo pitaju ruskog i američkog predsjednika.
