Pratim ovih dana medije u regionu i vidim da se mnogi iščuđavaju reakcijama mnogih mladih ljudi koji veličaju ratnog zločinca, Ratka Mladića.
A ja se čudim zašto se čudimo.
Prije svega, mladi se danas u Srbiji i u Republici Srpskoj obrazuju po literaturi koja ne govori o ratnim zločinima ovog generala. Prije nekoliko godina je grupa srednjoškolaca iz Srbije bila u Sarajevu, pogledala izložbu o gradu – i plakala. “Niko nam nije rekao, ni u školi, ni roditelji, ni mediji da je Sarajevo bilo u opsadi”.
Mediji u Srbiji i u Republici Srpskoj, osim malih izuzetaka koji nisu pod kontrolom vlasti, također ne govore o ratnim zločinima.
Po Beogradu i drugim gradovima murali posvećeni osuđenom generalu postoje već decenijama.
Na molitvama u pravoslavnim crkvama nema molitve za žrtve nego, često, za zločince. Mnogi su svećenici i za vrijeme rata blagosiljali rušenja i zločine.
Zašto se onda čudimo što ratnog zločinca mnogi tretiraju kao “heroja” i “velikog vojskovođu”.
Heroj i “veliki vojskovođa”
Što to znači biti heroj? Definicija kaže da je to osoba sa iznimnom hrabrošću, požrtvovanošću i moralnom snagom. Nije mi poznat primjer, niti ga itko navodi, kada je Ratko Mladić pokazao iznimnu hrabrost.
“Veliki vojskovođa” je valjda netko tko je postigao velike pobjede na ratištu. Ratko Mladić je na tacni dobio kompletnu JNA, sve tenkove, sve avione, sve topove, svu vojsku i opet je izgubio rat! Iz Kninske Krajine je pobjegao nakon dva dana.
Posve je, dakle, logično da mnogi pretvaraju zločinca u heroja jer to rade i mediji i škola i politika i crkva.
Posljedice politike
Ne treba se, dakle, čuditi. Sve što vidimo ovih dana je posljedica politike Srbije koja je u posljednjih skoro četiri decenije zasnovana na tezama o Velikoj Srbiji, takozvanom “srpskom svetu” i svemu onome što je u regionu poznato.
Jedini izuzetak je vrijeme kada je prvi čovjek vlade Srbije bio Zoran Đinđić. Osobno sam svjedočio kolika je radost bila u Evropi kada se ovaj mlad, obrazovan, proevropski orijentiran premijer pojavio. Ubijen je od ljudi kojima je to smetalo.
Kultura sjećanja
Svi oni koji veličaju Ratka Mladića u Srbiji, kao i svi oni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji minimiziraju ustaške ili zločine Armije BiH, trebali bi razmisliti o vijesti koja je ovih dana stigla iz Austrije.
Naime, na dijelu nekadašnjeg nacističkog koncentracionog logora u Austriji nedaleko od gradića Leobersdorfa netko želi graditi poslovnu zgradu. Ljudi protestiraju protiv toga, kažu da su “zatočenice Mauthausena marginalizirane u kulturi sjećanja”.
Nije sigurno da će protesti uspjeti, ali vlasnici tvrde da će tu izgraditi spomenik nacističkim žrtvama.
Ni u Beogradu ni Banjaluci nema javnog okupljanja protiv onih koji veličaju čovjeka kojeg je međunarodni sud proglasio ratnim zločincem.
