Dok smo u izolaciji , jedna od najvažnijih stavki jeste pijaća voda. Često ne možemo da odemo do prodavnice da kupimo flaširanu, pa se dvoumimo kakvu vodu da pijemo. Prokuhavanje vode sa česme jedan je od najefikasnijih načina čišćenja od bakterija, ali kažu da u takvoj vodi nema ničeg korisnog, da je bolje piti filtriranu. O tome stručnjaci ističu:
Tekuća voda , naravno, ne uzrokuje ozbiljna oboljenja , redovno se kontroliše , ali se dešava da u nju kroz cijevi dospije rđa i druge štetne materije i jasno je da to nije zdravo unositi u organizam. Zato mnogi odgovarajući na pitanje koju vodu najbolje piti bez razmišljanja kažu- prokuhanu.
Međutim , gotovo ničeg korisnog u njoj ne ostane , a kiseonika je minimalno . Naime, zagrijavanjem vode na zidovima čajnika , kuhala ili šerpe stvara se sediment koji dospjeva u organizam i s vremenom može dovesti do bolesti u organizam i može dovesti do bolesti bubrega i krvnih sudova. Voda se ključanjem lišava i korisnih materija kao što su kalcijum, kalijum i magnezijum, a njihov deficiti utiče na rad kardiovaskularnog sistema. Što se tiče vode koja se filtrira u bokalima – u njoj se čuvaju korisne materije, ali one ne ispunjavaju svoj zadatak maksimalno ukoliko se filter ne mijenja redovno. U tom slučaju sistem za čišćenje počinje da nakuplja bakterije, a voda postaje štetna.
Mnogi biraju flaširanu vodu , a to je suvišno bacanje novca , jer i takva voda ne ispunjava uvijek sve norme. Minus joj je i ambalaža , plastika nije dobra, ako u njoj stoji duže na suncu ili u toplom , efekat je još lošiji. Međutim i grijanjem voda gubi dio koristi, ali donosi manje štete . Treba voditi računa o tome da se u čajniku ne nakupe naslage (to možete čistiti sirćetom) i ne doljevati već prokuhanu vodu u svježu da se ne bi ponovo kuhala.
Sredstva za čišćenje- koliko su efikasna, a koliko opasna
Poznato je da opasne bakterije postaju otporne na antibiotike ukoliko se oni često upotrebljavaju. To nas dovodi do zaključaka da se isto dešava i sa gljivicama i moroorganizmima u stanu ako često koristimo sredstva za čišćenje. Kada antibakterijski praškovi i gelovi nakon nekog vremena zaista ne djeluju, čime ih zamjeniti.
Sva savremena sredstva za čišćenje , na samo antibakterijska sadrže površnski aktivne supstance koji također uništavaju gljivice i bakterije. Nakon čišćenja tim sredstvima veći dio mikroorganizama se uništava, ali uvijek ostaju oni najotporniji i što je jači preparat, otporniji su slojevi.
Osim toga , površinski aktivne supstance i antibakterijski dodaci koji ulaze u sastav sredstava za čišćenje redovnom upotrebom mogu dospjeti u naš organizam i mate štetno dejstvo.
Praktično je nemoguće izbaciti sintetičke komponente , ali se mogu rjeđe koristiti ili zamjeniti manje toksičnim biorazgradivim površinski aktivnim supstancama.
Domaći preparati za dezinfekciju:
Alternativna sredstva sa površinskim aktivnim supstancama i antibakterijskim komponentama mogu se praviti na bazi prirodnog sapuna , sode bikarbone , hidrogena , sirćeta i limunske kiseline.
Što se tiče borbe sa virusima najbolji efekat imaju sredstva sa hlorom, međutim , trudite se da poštujete dozu razblaživanja vodom kako ne biste naškodili sebi i ukućanima. Ovim sredstvima možete brisati podove, pločice, samo vodite računa o tome da ne dođu u kontakt sa očima.
Od prirodnih preparata za dezinfekciju , najbolja su etreična ulja čajevca, tamjana i vreska ( on je posebno dobar antiseptik). U bočicu sa raspršivačem u koju ste sipali pola litre prokuhane i prohlađene vode dodajte pet do sedam kapi eteričnog ulja, naprimjer vreska. Ovim sredstvima možete dezinfikovati , kvake, slavine , stolove, radne površine, kuhinjske elemente i drugo.
Pripremila: Duška REBIĆ
