Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu današnjom presudom je utvrdio da je došlo do povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima, konkretno slobode vjeroispovijesti Husmeta Hamidovića (1976), državljanina BiH, nastanjenog u Gornjoj Maoči.
Pravila odjevanja
Hamidović je, naime, bio svjedok u krivičnom postupku koji je vođen u Sudu BiH 2012. godine zbog napada na Ambasadu SAD Sarajevu (2011), te je udaljen iz sudnice, osuđen zbog nepoštivanja suda i novčano kažnjen jer je odbio skinuti kapu.
No, Sud u Strasbourgu je utvrdio da ništa nije ukazivalo na to da se Hamidović ponašao drsko tokom suđenja.
“Zbog toga, u jednom demokratskom društvu, nije bilo nužno kazniti ga zbog nepoštivanja suda samo zato što je odbio skinuti kapu koju nosi iz vjerskih razloga. Time je povrijeđeno njegovo temeljno pravo na manifestiranje vjere”, stoji u presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Posebno je istaknuto da se Hamidovićev predmet razlikuje od slučajeva koji se tiču nošenja vjerskih obilježja i odjeće na radnom mjestu, naročito od strane javnih službenika. Za razliku od privatnih lica kao što je Hamidović, javnim službenicima se može nametnuti obaveza da budu diskretni, neutralni i nepristrasni, kao i zabrana nošenja vjerskih obilježja i odjeće za vrijeme obavljanja javne funkcije.
Podsjetimo, Mevlid Jašarević, pripadnik lokalne vehabijske/selefijske zajedniceu Gornjoj Maoči, zbog napada na Ambasadu SAD, odnosno terorizma, osuđen na 15 godina zatvora, dok su druga dvojica optuženih oslobođeni. U odluci Suda u Strasbourgu se navodi da su svi optuženi pripadnici iste vjerske zajednice koja se protivi konceptu sekularne države i priznaje samo Božiji zakon i sud, te da su iz vjerskih razloga odbijali ustati prilikom ulaska sudija, pa je predsjedavajući Vijeća naredio da se udalje iz sudnice dok se ne predomisle.
“Hamidović, pripadnik iste vehabijske/selefijske zajednice, u septembru 2012. godine je pozvan da svjedoči u tom postupku. Čim je ustao da svjedoči, predsjedavajući vijeća ga je upozorio da skine kapu, objasnivši mu pritom da nošenje kape nije u skladu sa pravilima odijevanja u pravosudnim institucijama i da vjerska obilježja nisu dozvoljena u sudu. Međutim, on je odbio to učiniti tvrdeći da ga njegova vjera obavezuje da uvijek nosi kapu. Sudija ga je zato udaljio iz sudnice i osudio ga zbog nepoštivanja suda na novčanu kaznu. U oktobru 2012. godine, Apelaciono vijeće istog suda je potvrdilo prvostepenu odluku smatrajući da je nošenje pokrivala za glavu u prostorijama državnih institucija očigledno nekulturno, te da je u sekularnim državama kao što je Bosna i Hercegovina zabranjeno svako manifestiranje vjere u sudnici”, stoji u odluci.
Pošto Hamidović nije platio, novčana kazna je kasnije zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana koju je on odslužio. U julu 2015. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u potpunosti prihvatio odluke nižih sudova i našao, između ostalog, da je kažnjavanje Hamidovića zbog nepoštivanja suda bilo zakonito i da nije povrijedilo njegovo pravo na manifestiranje vjere. Hamidović se potom sudu u Strasbourgu žalio na neopravdanost njegovog kažnjavanja zbog nepoštivanja suda.
Predstavka je podnijeta Evropskom sudu za ljudska prava 6. novembra 2015. godine, odluku je donijelo Vijeće od 7 sudija, pri čemu se Sud, prije svega, “pozvao na supsidijarnu ulogu Konvencije podsjećajući da su domaći organi u principu u boljoj poziciji da ocjenjuju lokalne okolnosti i potrebe, naročito kada je u pitanju odnos između države i religije. Stoga se državi mora dati široko diskreciono pravo prilikom odlučivanja o tome da li je i u kojoj mjeri bilo nužno ograničiti pravo na manifestiranje vjere. Međutim, predmet g. Hamidovića se mora razlikovati od slučajeva koji se tiču nošenja vjerskih obilježja i odjeće na radnom mjestu, naročito od strane javnih službenika. Za razliku od privatnih lica kao što je g. Hamidović, javnim službenicima se može nametnuti obaveza da budu diskretni, neutralni i nepristrasni, kao i zabrana nošenja vjerskih obilježja i odjeće za vrijeme obavljanja javne funkcije.
Iskreno vjersko uvjerenje
Sud je također našao da je odbijanje g. Hamidovića nesumnjivo bilo inspirisano njegovim iskrenim vjerskim uvjerenjem da ne smije skidati kapu bez bilo kakve skrivene namjere da suđenje izvrgne ruglu, podstiče na odbacivanje sekularnih i demokratskih vrijednosti ili izazove nered. Za razliku od ponašanja drugih pripadnika njegove vjerske zajednice tokom krivičnog postupka, on se odazvao sudskom pozivu i ustao kad se to od njega tražilo; on se time nedvosmisleno pokorio državnim zakonima i sudovima. Štaviše, nema naznaka da je stav g. Hamidovića bio drzak. Sud je stoga zaključio da kažnjavanje g. Hamidovića zbog nepoštivanja suda samo zato što je odbio da skine kapu nije bilo nužno u jednom demokratskom društvu. Time su bosanskohercegovačke vlasti prekoračile svoje široko diskreciono pravo i povrijedile temeljno pravo g. Hamidovića na manifestiranje vjere”, stoji ovoj presudi Suda u Strasbourgu koji je također odlučio da je Bosna i Hercegovina obavezna platiti Hamidoviću iznos od 4.500 eura na ime nematerijalne štete.
Uz napomenu da ova odluka nije konačana, te da je donesena sa šest glasova prema jedan, istaknuto je da u roku od tri mjeseca od dana donošenja presude Vijeća stranka može zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće.
“Takav zahtjev, ukoliko do njega dođe, razmatra odbor od pet sudija Velikog vijeća. Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijeće odlučuje o predmetu presudom koja je konačna. Ako odbor odbije zahtjev, presuda vijeća postaje konačna tog dana, a konačna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara Vijeća Evrope koji nadgleda njeno izvršenje”, stoji u odluci.
Izvor: oslobodjenje
