Na današnji dan 1977. godine, u svojoj emisiji “Beograde, dobro jutro” antologijska ličnost, pisac i aforističar Duško Radović ispričao je priču o ljetovanju.
Mnogo se anegdota dogodi na ljetovanju i sve one čine život ovakvim kakav jeste. Hvatajući isječke iz svakodnevnice, Radović je slikao satirom i humorom i sklapao najveću slagalicu – životnu.
Prenosimo njegovu priču u cjelosti.
“Pokušajmo da zamislimo one koji su ovih dana otišli na ljetovanje. Tek što su stigli, utvrdili su šta su sve zaboravili da ponesu. Ona zdravstvene knjižice, on pasoše. Tako im je prisjeo prvi dan.
Drugi dan pala je kiša. Morali su da ostanu u sobi i razgovaraju o zdravstvenim knjižicama i pasošima. Istukli su djecu, ali im od toga nije bilo lakše. Sada oboje misle da je bilo bolje da nikuda nisu išli, što je kakva-takva utjeha nama koji smo ostali u Beogradu. U tom smislu ni ova kiša nije loša ako pada i tamo gdje mi nismo mogli da odemo.
Trgovcima je žao da idu na godišnji odmor. I kad spavaju, oni su u gubitku. Vama bi bila dovoljna i gola žena, ali je morate oblačiti zbog drugih.
Najprije je stigla vijest da hljeb izaziva rak. Zatim smo čuli da ga i voda može izazvati. Jedini zaključak je da, ko bude izbegavao hljeb i vodu, umrijeće prije nego što dobije rak.
Zemun se ograđuje od Dunava blokovima visokih solitera. Mi mislimo da je to greška, a nema gorih grešaka od onih koje se vide sa nekoliko kilometara udaljenosti.”
