Milanoviću se nikako ne da u poslijeizborno i predizborno vrijeme sakriti tajne sastanke s braniteljima. Kada se potkraj prošle godine, nakon izbora, u stanu ministra obrane Ante Kotromanovića našao s Dragom Prgometom tajno su ga snimili (bivši branitelji). Stajalo ga je to prekida pregovora s Mostom, odnosno izbacivanja iz mogućnosti sastavljanja vlasti. Devet mjeseci poslije, kada je HDZ-ova i Mostova Vlada pala, u jeku predizborne kampanje Milanović se “tajno” sastaje s braniteljima. Ponovno snimka curi u javnost. Hoće li lider SDP-a opet zbog toga platiti cijenu u borbi za novu vlast, teško je procijeniti.
Unatoč tomu što je na sastanku rječnik bivšeg hrvatskog premijera bio onakav kakav se često može čuti u neformalnim razgovorima, ipak je mnoge šokirao. Uzdrmao je regiju. Srbija i BiH su zgranute. Bošnjaci su osobito uvrijeđeni što je Milanović stao u zaštitu bh. Hrvata. Jer, nisu očekivali da iz već odavno ušutkane Hrvatske ljevičar kaže ono što se ne usude ni desničari. Hrvatima je ipak učinjena šteta. Izjavama izvučenim iz konteksta opet ih se optužuje za razbijanje BiH. Sve podsjeća na dane kada je Stjepan Mesić javno objavljivao transkripte kako bi diskreditirao Tuđmana. Nevjerojatno je da hrvatsko pravosuđe ne reagira. Osobito što je neovlašteno snimanje i objavljivanje kažnjivo djelo za koje je predviđena zatvorska kazna čak i do tri godine. Onima koji su neovlašteno objavljivali Tuđmanove transkripte, a osobito ih prodavali Haagu, uz tu kaznu treba službeno pridodati i etiketu “veleizdajnik”.
Da su kojim slučajem nekada Tuđman ili danas Milanović znali da će njihovi interni razgovori biti objavljeni, jamačno bi govorili puno formalnije. Javna riječ ima težinu. Često ubija. Koliko je ona važna, najbolje ilustriraju intervjui koji se objavljuju u novinama. Sugovornici prije objave često traže autorizaciju. Većina njih popravlja ono što je izgovorila u mikrofon. Samo takvi autorizirani su vjerodostojni, relevantni. Na privatnim ili zatvorenim sastancima često se naglašavaju osobna mišljenja, koja često ne odražavaju službene stavove jedne skupine, stranke, naroda.
Službena Hrvatska posljednjih je godina svojom blijedom politikom omogućila obespravljivanje Hrvata u BiH. O njima hrabro govore samo na zatvorenim sastancima. Istodobno, Srbi i Bošnjaci sve više institucionalno jačaju “svoje” entitete. Zbog tog projekta “službeno Sarajevo” već odavno je ušutkalo RH. Još su im samo preostali bh. Hrvati prepreka u realiziranju velikobošnjačke ideje. Zato svaka izjava, a osobito žestoke kao u Milanovićevu stilu nailaze na osude. Stoga, RH konačno mora strateški i institucionalno nastupiti u zaštiti svojih sunarodnjaka. Bez unutarstranačkih uskih interesa. Pa čak i onda kada u međusobnim ratovima koriste oružje tajnih snimki, moraju znati da su od toga streljiva najčešće ginuli njihovi nezaštićeni sunarodnjaci s druge strane granice. Žive ih zakopavaju.•
Izvor: Jozo Pavković/vecernji.ba
