Zbog čestih upala gušterače Sandiju iz Zagreba razvio se tumor. Izvadili su mu gušteraču, dvanaesnik, slezenu, dio tankog crijeva, žuč, limfne čvorove, tri četvrtine želuca i dio jetre.
Kako se osjećam? Izvrsno, nikad bolje, spremno je novinare dočekao dipl.ing.elektrotehnike Sandi Miličević (46) iz Zagreba.
Vedar čovjek pun života priča kako je u posljednjih pet godina bio u tako lošem stanju da je nekoliko puta visio na rubu smrti, ali nikad nije prestao vjerovati u izlječenje.
Njegove su zdravstvene teškoće počele puno prije pojave bolesti.
– Radio sam kao menadžer, imao sam kredit u švicarcima, tek mi se rodilo drugo dijete. A onda je propao posao, kredit mi se utrostručio preko noći, a brak mi se počeo raspadati. Sumanuto sam tražio izlaz. Puno sam pio, jeo, pušio, ma sve.
– Nisam se štedio. Bila je 2014.. godina, tačno se sjećam. Osjećao sam mučninu cijeli dan i stalno sam povraćao, ali mislio sam da je zbog hrane, prisjeća se Sandi svojih tegoba. Uporno je odbijao pomisao da mu treba pomoć liječnika. Do navečer je povratio više desetina puta, a uz malaksalost počeli su bolovi u stomaku.
Zbog čestih upala gušterače Sandiju iz Zagreba razvio se tumor. Izvadili su mu gušteraču, dvanaesnik, slezenu, dio tankog crijeva, žuč, limfne čvorove, tri četvrtine želuca i dio jetre.
– Do dolaska Hitne više se nisam mogao pomaknuti. Liječnici su mi odmah dijagnosticirali pankreatitis, upalu gušterače. Tada sam doživio vrlo snažno izvantjelesno iskustvo. Osjećao sam se kao da lebdim u bestežinskom stanju u nekakvoj vati, a ispred mojih očiju gledao sam 1000 filmova paralelno, to su bili moji životi. Moje pogreške, očekivanja drugih, problemi. Stavili su me na infuziju.
– Nisam mogao sedmicama popiti ni kap vode bez da povratim, jedva sam se oporavio. Kroz sljedećih nekoliko godina hospitalizirali su me najmanje šest puta zbog istog razloga, a na ultrazvuku je svaki put nalaz bio uredan pa nije bilo razloga za alarm – prisjeća se Sandi pojašnjavajući kako su liječnici nakon više hospitalizacija posumnjali da su mu suženi vodovi koji povezuju tanko crijevo, gušteraču i žuč.
– Endoskopski pregled gdje su sondom kroz jednjak ušli do organa, potvrdio je njihove sumnje, a na red za magnetsku rezonanciju došao je tek za dvije godine, piše 24sata.hr.
– Do tad su mi tkiva okoštala i više nisu mogli ugraditi stent kojim bi proširili vodove. Početkom 2017. godine opet mi je pozlilo. Ovog sam puta potpuno požutio i opet završio na Hitnoj. Liječnici su otkrili da su mi se u gušterači počele stvarati ciste koje su se do početka 2018. godine grupirale u tumorsku tvorbu. Liječnica me zvala na razgovor u svoj ured i odmah sam znao da ima crne vijesti. Rekla mi je da imam karcinom – nastavio je Sandi.
Predaja ni u jednom trenutku nije dolazila u obzir, pa je on tako smireno saslušao njezine prijedloge.
Kazala mu je kako ne rade biopsiju tkiva da ne bi dodatno oštetili organe, nego je odmah predložila tzv. Whippleovu operaciju u kojoj uz gušteraču kirurški odstranjuju i sve okolne organe koje bi mogle zahvatiti eventualne metastaze.
– Organima treba vremena da se priviknu na drugačiji raspored i funkcioniranje. Nekoliko sedmica nisam ništa mogao staviti u usta, nego su me hranili kroz cjevčicu u vratu. Na stomaku sam imao rez preko cijelog abdomena, više od 50 šavova. Nisam se mogao pomaknuti. Pojavili su se i podljevi. U bolnici sam bio 40 dana. Doma su me pustili tek u prosincu.
– Oporavak mi je bio iznimno težak i spor jer sam sad morao promijeniti sve u životu. Preporučili su mi da jedem samo tri vrste hrane: ječmenu kašu, pire od cikle i pire od mrkve. Ideš na zahod osam puta u danu, tuširaš se po sat vremena jer ne možeš brže. Užas. Imao sam 102 kilograma prije operacije, a dotad sam izgubio 46 kilograma doslovno preko noći.
Kako su mu odstranili gušteraču, uz svaki obrok mora piti kapsulu s enzimima gušterače za preradu hrane, a također mora uzimati inzulin.
– Preporuke s kašicama nisam mogao slijediti. Sjećam se da sam jeo ječmenu kašu za ručak i zapela mi je u grlu. Bacio sam žlicu i sve. Ja to ne mogu. Počeo sam jesti i drugu hranu uvodeći namirnicu po namirnicu, i kroz 10 dana sam ponovo jeo sve. U roku od dva mjeseca sam se potpuno oporavio, kao da ništa nije bilo. Danas se osjećam izvrsno, a od operacije doslovno nisam ni kihnuo. Nemam nikakvih zdravstvenih tegoba – kaže dodajući kako je jedina posljedica to što mu se nije vratio osjet u predjelu reza.
Smatra kako je proživljeno pozitivno utjecalo na njega.
– Kad si tako jadan u bolnici, zbog bolova ne možeš čitati, gledati televiziju ili spavati. Tad si prisiljen razmišljati i suočiti se sam sa sobom. Navikli smo se na ulogu žrtve i rijetko razmišljamo o tome da smo za većinu problema koje imamo krivi sami. Trebalo mi je to da si osvijestim sve – i dobro i loše – istaknuo je Sandi.
Ima sina (8) i kćer (17) iz dva prethodna braka. Djeca žive s majkama, ali su mu velika potpora te smatra kako svi zajedno, uključujući bivše supruge, imaju dobar odnos.
– Djeca su moju bolest dobro prihvatila. Prošli smo sve to uz šalu. Na moj ožiljak se sad nasmiju i zovu ga ‘Joker face’. Izgleda im kao veliki Jokerov osmijeh. Kod nas je uvijek sve išlo na zafrkanciju – kaže Sandi.
Tokom liječenja zainteresirao se i za ayurvedu te je općenito promijenio pogled na život.
Samo zbog te promjene, zaključuje, vrijedila je muka koju je proživio.
Izvor: 24sata.hr
