U napuštenom i nekada sasvim devastiranom prostoru nekadašnjeg sarajevskog Undergorund kluba, u podrumskom prostoru ispod sarajevskog Kamernog teatra 55, Interpretacijski centar Planet Sarajevo 13. augusta 2026. godine obilježava godinu dana rada. Iza ovog atraktivnog projekta koji, koristeći priče, sjećanja i tehnološke inovacije, prikazuje Sarajevo od oslobođenja 1945. godine do početka opsade, odnosno kraja mira 90-ih godina prošlog vijeka, stoji bračni par Edina Selesković i Zlatko Berbić s tim da je Edina voditeljica projekta u kom je moguće vidjeti/čuti/doživjeti muziku, film, Olimpijadu, arhitekturu, sport, inovacije i razne druge priče o i iz Sarajeva iz do sada neviđene perspektive i još s audio vodičem na 9 jezika.
Njena lična priča je izuzetno inspirativna: diplomirala je na likovnoj akademiji Corcoran School of Art u Washingtonu na odsjeku skulpture, radovi su joj izlagani na više od stotinu samostalnih i grupnih izložbi u galerijama širom svijeta, a u biografiji ima saradnju s etabliranim i mladim umjetnicima iz cijelog svijeta, ali i s NASA-om. Dobitnica je brojnih svjetskih nagrada i redovna je članica Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka te Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, ali je u jednom trenutku odlučila da se vrati u BiH. Stvaranje Interpretacijskog centra fokus je njenog rada posljednjih nekoliko godina, a pred samo otvorenje lično je postavljala eksponate, vješala ploče i lijepila slova na zidove, pa se može reći da je taj muzej, bukvalno, njenih ruku djelo. I bez obzira na mnogo truda, vremena i vlastitog novca uloženog u stvaranje Interpretacijskog centra Planet Sarajevo kaže da se osjeća privilegovano zbog stvaranja nečeg novog.
Edina Selesković (iz ličnog arhiva)
Objavi.ba: Kako biste opisali godinu iza vas?
SELESKOVIĆ: Bila je ovo burna godina puna izazova, preprek, spoznaja, ponosa, radosti i nade. Vjerovatno se po tome ne razlikujemo mnogo od drugih. Ova godina mi se čini kao jedna velika, teška vrata: dugo su bila zatvorena, opiru se otvaranju, škripe… Ponekad pomislimo da se neće ni otvoriti više niti cent, ali iza njih kao da se već nazire nešto novo. Voljela bih vjerovati da je to novo poglavlje za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Poglavlje u kojem ćemo se ponovo usuditi govoriti o onome što možemo, a ne samo o onome što smo izgubili, što nemamo ili nam ne daju. U kojem ćemo se sjetiti da imamo znanje, talenat, kreativnost i priče vrijedne svijeta. Ponosni smo što je Planet Sarajevo dao svoj doprinos tom povratku optimizma i da smo otvorili prostor u kojem se ljudi mogu podsjetiti koliko je ovaj grad stvarao, koliko je mogao i koliko još uvijek može.
Objavi.ba: Zasto ste se uopšte odlučili za tu investiciji, šta je za vas Sarajevo?
SELESKOVIĆ: I ja se pitam isto pitanje. Zlatko i ja smo od samog početka bili svjesni koliko je veliki poduhvat napraviti jedan ovakav muzej i koliko bi bilo lakše odustati. Ali nismo jer smo vjerovali da se ova priča mora ispričati. Shvatili smo koliko se malo tih priča danas priča, koliko nam je teško uzeti dobro što nam istorija ostavlja, naučiti lekcije iz lošeg, ići dalje. Znate – postoje veliki gradovi, postoje moćni gradovi i imala sam sreću da neke od njih vidim, da u nekima živim i radim, ali postoje i gradovi koji su nešto drugo, gradovi koji su fenomeni i takvih je malo, a Sarajevo je fenomen. Ja vjerujem da ovaj grad zaslužuje svoj planet.
Objavi.ba: Koliko ljudi je prošlo kroz Planet Sarajevo i kakvi su utisci?
SELESKOVIĆ: Do sada su kroz Planet Sarajevo prošle već hiljade ljudi. Škole iz Sarajeva i drugih dijelova BiH, grupe iz Evrope, turisti iz cijelog svijeta, naši sugrađani. Dolazili su i ljudi čija se imena nalaze na zidovima naše postavke, sinovi i kćeri ljudi o kojima pričamo… Reakcije su vrlo različite, ali često emotivne. Stranci su začuđeni jer ovo Sarajevo nisu imali priliku upoznati. Mladi ljudi često prvi put čuju da je ovo bio grad evropskih prvaka, velikih inovatora, muzičara, umjetnika, pisaca, naučnika i arhitekata. Ponekad i nama, dok sve to gledamo na jednom mjestu, ta renesansa koju je Sarajevo živjelo djeluje gotovo nestvarno. Kao neka bajka koja se zaista dogodila.
Posebno smo sretni što su naši gosti toliko različiti, a različite su i njihove reakcije. Često nam kažu da u muzeju imamo čak i previše priča, a onda nam počnu pričati još jednu koju bismo obavezno trebali uvrstiti. Možda je upravo to najbolji dokaz koliko je priča ovog grada velika. Nikada je ne možete ispričati do kraja.
Objavi.ba: Šta privlači najviše pažnje posjetilaca?
SELESKOVIĆ: Od početka nam je bila želja da svako u Planet Sarajevu pronađe nešto svoje. Veliki je izazov napraviti mjesto u koje mogu zajedno ući tri generacije, a da svaka izađe sa drugačijom pričom i svojom impresijom. Kao interpretacijski centar željeli smo da priče budu informativne i edukativne, ali istovremeno zabavne i emotivne. Zato su nam nove tehnologije i vizuelna umjetnost bile ključne. Mi nismo muzej predmeta, mi smo muzej priča i zato ne postoji samo jedan način da doživite Planet Sarajevo.
Objavi.ba: Da li ste u protekloj godini dobili podrsku bilo koje institucije za kulturu?
SELESKOVIĆ: Dobili smo podršku Grada Sarajeva i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, ali i naših partnera BH Telecoma, Aerodroma Sarajevo, Sarajevske pivare, Kömmerlinga i NLB Banke. Ipak, najveći dio projekta Zlatko i ja finansirali smo privatno.
Ali ovo nikako nije djelo dvoje ljudi. Podrška se ne mjeri samo novcem. Mnoge institucije bile su naši partneri u istraživanju, otvarale su nam arhive, omogućavale pristup materijalima, povezivale nas s ljudima i dijelile s nama znanje. Planet Sarajevo je mjesto na kojem je više od stotinu ljudi ostavilo svoj trag i na neki način doprinijelo njegovom nastanku. Od našeg velikog Avde Sidrana koji je rekao: Neka se zove Planet Sarajevo, pa do razgovora, dijeljenja ličnih dokumenata i uspomena…. bez tih partnerstava, prijateljstava, otvorenih vrata i vjere da zajedno možemo napraviti nešto vrijedno Planet Sarajevo danas ne bi postojao. Zato je Planet naš muzej.
Objavi.ba: Kakav je interes škola za Planet Sarajevo, dolaze li učenici jer vi ste savršena platforma za učenje tog dijela istorije ili bar poticanje na učenje i istraživanje?
SELESKOVIĆ: Interes škola nas posebno raduje. Mislim da je najveća vrijednost Planet Sarajeva upravo u tome što mladi ovdje historiju ne moraju samo čitati – mogu je vidjeti, čuti i doživjeti. Kroz muziku, film, sport, arhitekturu, tehnologiju i lične priče upoznaju jedno Sarajevo o kojem često vrlo malo znaju. A kada dijete izađe iz muzeja i želi znati još onda znamo da smo uradili nešto dobro.
Objavi.ba: Vi ste umjetnica sa svjetskom karijerom i predavačica na prestižnim visokim školama, a u BiH ste poduzetnica – kakva je razlika između tih uloga ili poslova?
SELESKOVIĆ: Moram vam odati jednu malu tajnu – i kao umjetnica u New Yorku zapravo sam bila poduzetnica. Umjetnost u Americi i u svijetu generalno jeste biznis. Specifičan, neobičan, ali ipak biznis. Zapravo, svaki umjetnik je na neki način jedan mali start-up. U jednom trenutku karijere morate voditi računa o finansijama, promociji svog rada, produkciji, komunicirati s galerijama, muzejima, institucijama, donatorima i kolekcionarima i vjerujte mi – svaka moja izložba je i ogroman logistički poduhvat.
Objavi.ba: Koliko vaš umjetnički rad trpi zbog ovog poduzetničkog?
SELESKOVIĆ: U pravu ste, to jesu dvije različite strane iste osobe – kreativna i menadžerska. Neki umjetnici ih mogu koristiti istovremeno, ja ne mogu. Moram ih razdvojiti Kada stvaram – stvaram. Tada ne želim razmišljati o budžetima, rokovima i tabelama. A kada dođe vrijeme da se ideja pretvori u stvarnost, onda se uključuje ona druga ja, ona koja organizuje, pregovara, računa i rješava probleme. Možda su poslovi različiti, ali im je korijen isti. Uvijek počinju idejom i pitanjem kako nešto što još ne postoji učiniti stvarnim?
Objavi.ba: Kakvi su planovi za dalje ili šta novo spremate?
SELESKOVIĆ: Planet Sarajevo jednim dijelom polako prerasta granice muzeja i postaje mjesto koje pokreće promjene. Želja nam je da prostor oko nas postane prostor umjetničkih intervencija, susreta i kulture u javnom prostoru. A s druge strane – moj atelje postaje sve prljaviji i neuredniji što je u mom svijetu odlična vijest. Davno sam shvatila da više nemam luksuz sebičnosti i stvaranja samo radi stvaranja. Od mog povratka u BiH moj rad nosi dimenziju društvene odgovornosti. Ne mislim da umjetnost uvijek mora davati odgovore, ali mora postavljati pitanja. Mora reagovati na vrijeme i prostor u kojem nastaje. Mora pokušati nešto pomjeriti. Bez toga danas teško vidim smisao umjetnosti u ovim čudnim vremenima.
Objavi.ba: Šta bi ste izdvojili kao dogadjaj u Planet Sarajevo koji je obilježio godinu iza vas?
SELESKOVIĆ: Ove godine je Planet Sarajevo dobio 4 nagrade u BiH i jednu nominaciju u regiji. Lijepe riječi nam puno znače, ali meni su godinu obilježili ljudi. Kada su počeli dolaziti oni čije se priče nalaze na našim zidovima, njihove porodice, učenici koji za te ljude nikada nisu čuli, pa turisti koji su izlazili govoreći nismo znali da je Sarajevo bilo ovo shvatila sam da je muzej počeo živjeti svoj život i da više ne pripada samo nama.
Objavi.ba: Da li biste sa iskustvom koje imate ponovili ovaj poduhvat?
SELESKOVIĆ: Apsolutno! Ni jedna neprespavana noć, nova bora, briga, neizvjesnost ili sijedi izarastak nije važan kao privilegija stvaranja nečega novog. Osjećam se počastvovano i povlašteno živjeti na mjestu i vremenu koje mi daje inspiraciju za to.
Objavi.ba: U Sarajevu je u relativno kratkom roku osnovano nekoliko muzeja – kako objašnjavate taj fenomen?
SELESKOVIĆ: Nisam sigurna da mogu odgovoriti na to pitanje. Mogu samo reći da se u Sarajevu u vrlo kratkom vremenu dešava mnogo novih stvari, novih ljudi, ideja, događaja… Kao da je grad dobio neki vjetar u leđa, gotovo uraganske snage. Ljudi često zaboravljaju kako je Sarajevo izgledalo prije deset, pa čak i prije pet godina i koliko se toga promijenilo. Ne kažem da je sve idealno, daleko od toga, ali energija postoji. Imala sam priliku doživjeti tektonske promjene u Njujorku, vidjeti dijelove grada koji su od zaboravljenih u par godina dosegli prilivegovane odlike… upravo uz sličnu energiju. Fenomenalno je biti ovdje i doživjeti to ponovo.
