Može biti da sam bio tužan ili ljut, jer sam nekad bio glavni i odgovorni urednik sarajevske televizije, kad sam pročitao vijest da se od svih kandidata za člana Predsjedništva BiH iz redova Bošnjaka na javnoj televiziji pojavio samo jedan – Semir Efendić. Denis Bećirović je bio u New Yorku na skupštini UN-a dok Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić jednostavno nisu došli. Svoj četvorici navedenih kandidata za Predsjedništvo BiH su puna usta BiH, ali, eto, osim jednog, pokazuju da im riječi ne prate djela.
Dva dana kasnije ponuđen je termin i kandidatima iz redova hrvatskog naroda, Darijani Filipović, Slavenu Kovačeviću i Zdenku Lučiću, ali se ni oni nisu pojavili.
U najavljenoj debati iz redova srpskog naroda pojavio se samo Nebojša Vukanović, dok se Željka Cvijanović i Marinko Božović nisu pojavili.
Dakle, od 10 kandidata samo su se dvojica odazvala pozivu. Debate je pokušala organizirati i TV N1, ali nije uspjela. Nije bilo debata između kandidata za člana Predsjedništva BiH ni na TVRS niti na televiziji Herceg Bosna.
Uloga javne televizije
Funkcija JAVNE televizije koja danas nosi ime TVBIH jeste da informira JAVNOST. Dakle, njena funkcija nije da informira narode BiH nego da ih ne dijeli. Zato se i zove javna televizija.
Podsjeća me to na vrijeme kad su nacionalne stranke osvajale vlast i kada su, složno, zatražile od svojih članova da ne plaćaju TV pretplatu. Tada je počeo pad Televizije BiH. Pokušali su je podijeliti na nacionalne kanale, ali nisu ni znali kako, niti su umjeli. Bitno je bilo rušiti – a ne graditi. Država nije stala iza svoje javne televizije. Poštenja radi treba reći da je od tog stava da ne treba plaćati TV pretplatu SDA odustala, ali je šteta već bila počinjena.
Tako se nekadašnja TV Sarajevo i današnja TV BiH suočila sa još jednim problemom: strankama koje je neće, građanima koji ne plaćaju pretplatu i državom koja je ne podržava. Pa kako se onda može kritizirati ta televizija da nema kvalitetnog programa ako su svi učinili sve da ga nema uopće?
Kada nema političkog sučeljavanja
Zanimljivo je da su na svim televizijama svi kandidati pristali da predstave svoj program. Dakle, kad sam sam, eto me, kad se trebam suočiti sa protivnikom – neka hvala.
Izborni inžinjering je odavno prestao biti poligon za razmjenu argumenata u čemu bi, po teoriji, trebao pobijediti najbolji program. Izbori se danas ne organiziraju na takav način. Cilj nije predstaviti program kako nešto riješiti nego kako dobiti izbore.
Vijesti neposredno prije izbora
I onda se odjednom pojavi vijest da će specijalci RS upasti u Memorijalni centar Srebrenice, mjesto na kojem se dogodio međunarodno priznati genocid, i koje za Bošnjake predstavlja svetište. Vijest je prvi objavio direktor Memorijalnog centra, dok je MUP u Banjaluci demantirao da takav nalog uopće postoji.
Onda slijedi još jedna vijest da dresovi reprezentacije BiH nisu dobrodošli u Srednjoškolskom centru u Srebrenici.
I obadvije vijesti, predstavljene kao senzacija, pojavljuju se neposredno prije izbora.
I eto prilike za prijetnje, optužbe, mržnju.
Sve je opet isto.
Riječi su danas najjeftinija roba
Riječi su danas najjeftinija roba. Poslije izbora se stvari smiruju, ali problem je u tome da se stablo mržnje u BiH stalno zalijeva. I raste.
