Kreator najvećih zločina u istoriji čovječanstva ne prestaje da bude inspiracija istraživača u lovu na istorijske podatke, a pariški istraživač i fotograf Mark Askat pronašao je tajni bunker (Hitler je koristio više bunkera na različitim mjestima) u kome je nacistički vođa planirao invaziju na Britaniju. Askat je otkrio ovu lokaciju prije nego što je riješio da objavi fotografije i neko vrijeme je svoje otkriće držao u tajnosti.
U sjevernoj Francuskoj i Normandiji postoje ruševine mnogih bunkera, jer su nacisti okupirali Francusku na početku rata i zadržali se sve do oslobođenja 1944. Ali ovaj bunker nije bio dio nekog „lanca utvrđenja“ jer je zavučen duboko u šumu i fotograf i istraživač je nabasao na njega, ne znajući šta je pronašao, dok se nije odvažio da uđe unutra.
Pored bunkera nalazio se bazen, a vrata i prozori bili su zatvoreni zahrđalim roletnama – niko ovdje nije ulazio od kad je bunker napušten. Nakon „upada“ u unutrašnjost, uslijedilo je prvo iznenađujuće otkriće – bunker nije bio prosto dobro ukopano betonsko sklonište, već čitava mreža hodnika i tunela, koji se na svom najdubljem dijelu spuštaju preko 30 metara ispod zemlje. Zastrašujuća podzemna tvrđava nije toliko strašna sama po sebi, ali jeste pomisao za koga je ovo utvrđenje sagrađeno.
Pomisao da je ovo utvrđenje sagrađeno da bi nacistički vođa u bezbjednosti i tajnosti planirao pokoravanje Britanije (u čemu nije uspio) tragovi vojnih oznaka i predmeta u odjekujućim hodnicima, sa plafonima koji popuštaju, djeluje jezivo svakome ko ima neku predstavu o strahotama drugog svjetskog rata i namerama jednog ludaka i voljenog vođe – Hitlera.
A to je posebna tema za neke druge sociološke i psihološke oblasti istraživanja i na ovom mjestu vam moramo preporučiti da pogledate kontroverzan njemački film iz 2015. „Er ist wieder da“ (“Look Who’s Back“) koji je snimljen po istoimenoj knjizi Timura Vermesa, koja je u Njemačkoj odmah (2012.) postala bestseler.
Iako se po žanru deklariše kao komedija, ovaj film duboko uznemirava, jer daje odgovore koje niko ne želi da čuje, na pitanja koja se niko nije usudio da postavi – Nijemci bi trebalo da se stide Hitlera dok postoje i ovo je bolna i intrigantna tema. I zastrašujuća. Jer u filmu, Hitler se budi iz kome u Berlinu 21. vijeka i ništa mu nije jasno – a zatim sve polako shvata i uzima stvari u svoje ruke. Ponovo postaje voljen i slavan uz pomoć savremenih sredstava propagande i harizme kojom dopire do ljudskog srca. Malo spojlovanja, koliko da vas naježi i zaintrigira.
Možda je ovaj bunker bio poprište neke velike drame, koju niko nije zabilježio, ni izmaštao, ali ko zna – nakon ovog otkrića, možda se neko sjeti da napiše knjigu ili scenario za film. Bio bi izazov rekonstruisati momenat u kome Hitler shvata da mu je invazija na Britaniju osujećena i smišlja kako da spali Pariz, a saveznici dolaze i oslobađaju grad i on, veliki osvajač, mora sa svojim štabom da se kupi i bježi. Još jedna tema za psihologe i sociologe – kako je nacistički vođa doživio svijest o porazu i da li je ikada do kraja shvatio da je cijeloj naciji ostavio naslijeđe koje ludi otac, pijanac, ovisnik, ubica i samoubica ostavlja svojoj djeci – da pripadaju nekome koga vole, a ko je zločinac i monstrum.
I da, još jedna smjernica – ako vas osim dokumentarnih, zanimaju različite spekulativne (umjetničke) perspektive Hitlerovog lika, pogledajte seriju “Preacher” u kojoj se Hitler pojavljuje kao sporedni lik, koji boravi u paklu, jer mu je baš tamo i mjesto, a pakao se sastoji od dnevnog izlaganja preživljavanju najgorih trenutaka u njegovom životu – ono što je Hitleru u ovom scenariju najgore u životu, potpuno će vas zaprepastiti, a ljubitelje crnog humora, stripa i hard cora će beskrajno razveseliti.
Izvor: Pozitivno.ba