Predstavljamo vam Teufiku Ibrahimefendić, profesoricu psihologije i pedagogije, certificiranu geschtalt psihoterapeutkinju i članicu UG Vive žene. Ova dama svakodnevno pomaže ljudima da riješe probleme u svojoj glavi i sutra imaju kvalitetniji život.
Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?
Svaki posao koji sam radila je za mene uspjeh, zato ću navesti neke:
– Rad na dnevnom stvaranju zdravlja u liječenju djece na Dječijoj klinici u Tuzli,
– Psihosocijalni rad u liječenju odraslih u Kliničkom centru Tuzla,
– Od 1994.godine, u toku rata dnevni rad na prihvatanju traumatiziranih i psihološka podrška traumatiziranim ljudima sve do danas.
– Dokumetarni film „Umorne od rata“o mom psihoterapijskom radu i ukupnom radu UG Vive Žene, kroz psihosocijalni pristup. (Film je sniman godinu dana, prikazivan na filmskim festivalima, a u Berlinu je dobio nagradu kao najbolji dokumenatrni film o ljudskim pravima 2002. godine). Glavni cilj filma bio je da pokaže kako psihoterpijski tretman utiče na oporavak ljudi.
– Priprema svjedoka i ekspertiza o psihosocijalnim posljedicam rata danas i u budućnosti u slučajevima suđenja za ratne zločine u Haškom tribunalu (2000, 2002, 2008, 2011, 2013).
– Edukacijski rad sa profesionalcima sa ciljem stvaranje senzibilnosti za kompetentan rad sa žrtvama.
– Eduakcijski rad (mentorstvo na doktorskim disertacijama kao lokalni mentor za dokorske radove – dvoje psihologa iz Šveske, psiholog iz USA, psiholog iz Francuske, čije su teme bile povezane sa ratnim dešavanjima u BiH).
– Dnevni psihoterapijski rad danas sa žrtvama rata, žrtvama nasilja u porodici, žrtvama nasilja u društvu i drugi psihički problemi koje ljudi imaju, kroz individualne i grupne, partnerske i porodične psihoterapije u dnevnom Centru Vive Žene.
– Pisanje stručnih članaka, priručnika psihoterapije o radu sa profesionalcima, učestvovanja na konferencijama tokom godina, pomoć medijima u prezentiranju istine.
Zašto volite svoj posao?
Zato što pomažem ljudima u uspostavljanju njihove emocionalne stabilnosti i sigurnosti, osnažujem ih na stvaranju njihove sposobnosti za prepoznavanje njihovih vrijednosti, vraćanje povjerenja u sopstvene snage za život nakon traume. Preživjeti nakon traume, znači razumjeti svoje osjećaje i živjeti bez straha, osjećaja stida i krivice. Volim svoj posao zbog toga što i mladima dajem perspektivu i zajednički otvaramo vizije za rješavanje njihovih svakodnevnih razvojnih problema.
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
NE, mnogo je nagomilanog bola i patnje među ljudima koji traže pomoć. Treba mi vremena da svoja iskustva napišem.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Odmorom u krugu porodice uz četvero unučadi, posjetama porodici i prijateljima, izlaskom u prirodu, slušanjem radija i gledanjem TV-a, čitanjem knjiga i druženjem u okviru multidiscplinarnog tima UG Vive Žene.
Životni moto?
Neznanje i nepismenost su najveći neprijatelji čovjeka. Ljubav, emocionalna inteligencija i empatija su najvažniji za čovjeka.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Mojoj porodici, suprugu, djeci i njihovim porodicama, a u okviru profesije tu je stručna supervizija profesionalaca.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Ne, uvijek sam imala razumijevanja za ono što radim i koliko se angažujem. Između moje porodice postoji sklad i obostrano razumijevanje.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Pažljivo je saslušam prije nego što izgradim kritičko mišljenje, razmijenim iskustva sa drugima, te nakon analize donosim vlastiti sud. Ako je neko u pravu ja mu se izvinem, a ako nije suočim ga sa činjenicama ako je to moguće, a ako nije moguće onda pustim.
Najemotivniji trenutak u životu?
Rođenje kćerki i rođenje unučadi, ali sam emotivno doživljavala i slušanje žrtava torture koji su izgubili više članova porodice, koji su vođeni kao nestale osobe i čiji se život pretvorio u čekanje.
Tri najvažnije stvari u životu?
Sigurnost, porodica, ljubav među ljudima. Ako nema sigurnosti, sve se gubi.
O čemu maštate?
Maštam da je moja porodica, grad, država, moje bliže i dalje okruženje, moje komšije, moji prijatelji da su sigurni, puni ljubavi, saradnje i međusobnog pomaganja, da nema laži, nema odlaganja rješavanja problema, nema gladnih, nema siromašnih, nema straha, prijetnji, podvala, da se djeca međusobo posjećuju i druže.
Spadate li u gurmanske tipove? Koje je vaše omiljeno jelo?
Ne, nemam neko posebno omiljeno jelo.
Da imate moć, kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Postavila jasnu viziju BiH. Kuda ide? Ko su prijatelji, a ko su neprijatelji? Na važnim mjestima postavila prave, stručne ljude, pune ljubavi i razumijevanja za posao, efikasne, kompetentne koji se stalno educiraju i podižu svoju kompentencije. Bilo bi važno uvesti vrednovanje i iskoristiti resurse pojedinaca, grupa i društva, prepoznati i izolovati destruktore u grupama i društvu. Uvesti odgovornosti na svim nivoima, bez prava na veto.
Na šta ste slabi?
Na nehuman odnos prema slabima i ljudima u stanju potrebe. Na neefikasnu pomoć djeci, starima i osobama sa posebnim pogledima na svijet i njihovo nerazumijevanje i neprihvatanje od društva.
Kada je žena najljepša?
Kada je zadovoljna, opuštena, puna samopouzdanja, a posebno kada je zdrava i svjesna svoje tjelesnosti i stila. Lijepa je i kada daje ljubav i kada zna da primi ljubav i kada prihvata sebe onakvu kakva uistinu jeste.