Kolumne

Džepovi uspomena, baloni od žvaka, Traubisoda, neka moja Tuzla i snovi koji još postoje




Piše: Mario Vranješ

Prevrćući po ormarima, davno zatvorenim ladicama, po kutijama i kovertama zaboravljenih trenutaka,izvrnuh džepove pantalona koje sam nosao u pobjedama i porazima mojih ”tek postajem muškarac” sekundi.
Izvrnuh džepove košulja i trenerki u kojima sam nekada davno ”Ja bio Ja”, sve do prodaje sebe nekim sivim odijelima i aktovkama od kože, pauzama za doručak i osvrtanju iza sebe u nadi da će lice koje hoda iza mene imati poznati lik i osmijeh.

I šta pronađoh u tim silnim džepovima ?

Razderanu kartu od neke kino predstave u Kino Mladost, sa mirisom košpa i suncokreta, naftalina i bruta sa iznosanih sakoa i kaputa.

Rezultat slika za kino Mladost, Tuzla
Čep od Traubisode, Kenijade, miris Prvomajskih uranaka, vatrogasne muzike i prvog mamurluka od Tuzlanske pive.

Rezultat slika za traubisoda

Crveno-crni privjesak FK Sloboda, fotografija grafita sa Mosta sa Kipovima,”Gerume hoćemo titulu”, i zvuk tekme na male golove između raje iz ulice. Prve klizeće startove u noge i kapljice znoja na prvim brčićima.

Rezultat slika za most sa kipovima,tuzla
Moju ”En Face” sliku sa maturskog panoa, ozbiljan izgled i pogled u daljinu ili budućnost (ko će to znati). Dječije glumatanje zrelosti i shvatanja trenutka, sve do trenutka dok ne čuješ”ptičica”!


Paklo ”Filter 57” cigara maznutih od oca. Fale samo dvije cigare, jer već na drugoj mučnina je učinila svoje, tako da se više nisam vraćao tom sportu. Prepustio sam se drugim porocima … malo kasnije.

Rezultat slika za filter 47 cigare

 

Paklo Bazooka žvaka i miris raspuknutog balona od žvake na licu.

Rezultat slika za bazooka žvake

Isječak iz novina sa pjesmom od nekoga momčića koji jako liči na onog ozbiljnog momka sa ”En Face” maturske slike. Godina 1983, Male novine, nagrada treća.

Rezultat slika za Male novine

I nađoh  sebe bez imalo sadašnjeg mene u svim tim džepovima. Sjetih se snova, naumpadoše mi neke davne želje, rastuži me prošlost onako kako ona to najbolje zna, onako, da te na kratko razboli.

Da li sam ono nekada bio onaj pravi Ja, sa bazookom u ustima i Brutom ispod pazuha.

Ili samo ovo danas onaj pravi Ja ? Koji više ne vozi prema Makarskoj da miriše bure i tramuntane da bi se uvjerio da je more još uvijek slano, nego sada utapa svoje snove u povjetarcom napravljenim valovima Panonskih jezera.



Back to top button