Zadnjih dana, svi smo svjedoci, svojevrsnih napada koje izvodi vladajuća SDA-SBB oligarhija, na visokoškolske institucije obrazovanja. U nemilosti se našao i sam rektor, kao i pojedini dekani i profesori na tuzlanskim fakultetima.
Za rektora, što se našao u nemilosti, niti me čudi, niti mi pada na pamet da ga „branim“. Iz prostog razloga, što odveć vjerujem u staru narodnu izreku: „Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se obijaju“ (iliti „Bego dao, Bego uz'o“).
No, s druge strane, uzdam se u pamet i volju dvojice Tuzlaka, da će ustrajati i dapače, uzvratiti na napad profašisoidnih zvijeri iz vrha TK. Pri tome mislim, na profesore Pašića i Begića. Nemam namjeru niti njih konkretno „braniti“. Znat će se oni dobro snaći, i bez podrške u mojim kolumnama, niti sam pozvan da budem bilo čiji „advokat“; no na novonastalu situaciju, itekako se mora reagirati…
Naime, izuzimajući javne reakcije i istupe svih aktera u „Aferi Univerzitet u Tuzli“, ovaj slučaj treba sagledati bez puno „finih riječi“, „demagoških obzira“ ili „akademskog nivoa“. Dakle, prosto, narodski rečeno – „Da vidimo, ko to j..e naše koke a nije naš horoz?“
1. Pokušaj SDA-SBB oligarhije da u potpunosti dominiraju Univerzitetom u Tuzli a u cilju nastavka sprovođenja zapošljavanja po rodbinskoj, stranačkoj, političkoj, lokalnoj ili novčanoj vezi.
2. Dokazivanje krkanskog „prava jačeg“.
3. Udar na višedecenijsku slobodarsku svijest građana Tuzle, koji ni pred Trećim rajhom nisu poklekli a kamoli da pokleknu pred trenutno visokopozicioniranom grupom dupelizaca, ližisahanića, kriminalaca, političkih diletanata, naposlijetku (po svim udžbeničkim definicijama) – šovinista, nacionalista i neofašista („Zeleni kadar“).
4. Pokušaj dovršavanja migracije stanovništva na relacijama Banovići –Tuzla, odnosno Kalesija-Tuzla ( vezano uz tačku 2. i 3.); bez obzira na ličnu opasnost od hroničnog trovanja u Tuzli od strane zagađivača (Termoelektrane), kojeg dotična oligarhija posjeduje u potpunosti; ili bez obzira na obrazovanje, ponašanje, kulturološku svijest migranata koji se (ne) trebaju prilagoditi gradu u kojeg silaze.
Govoreći poučen ličnim iskustvom, proces koji se odvija kroz gore navedenih četiri tačke, počeo je davno još prije. Suvišno je govoriti, da dobar dio mojih kolega koji radimo u „nižim“ institucijama obrazovanja (osnovne i srednje škole), a iz grada Tuzle smo – da sustavno ga osjećamo na vlastitoj koži već više od deceniju ( izuzevši kolege, koji su potpisali SDA-SBB „čitabe“, pa se uhljebili; njima na obraz i savjest). Sada, kada je „proces“ došao i do granice trpljenja „visokoškolske“ inteligencije – „pucaju bombe.“ I neka „pucaju“. ,,Bolje ikad, nego nikad”. Kao što reče, stara narodna umotvorina: „S visine se glas daleko bolje čuje.“
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
