Lifestyle

Plačete li tokom filma? Zapravo niste emocionalno slabiji.










Mnogi ljudi vjeruju da plač tokom gledanja filma nije ništa drugo nego znak slabosti. Pa, pogodite šta, ta misao ne može biti pogrešnija!

Pol J. Zak, neuroekonomista sa Klermon univerziteta, sproveo je studiju u kojoj potvrđuje da su osobe koje plaču tokom filmova empatičnije, znaju kako bolje da se nose sa svojim emocijama, i da su jače kada se suočavaju sa svakodnevnim izazovima.

Evo šta se zaista dešava kada osobe plaču tokom filma i zašto ih to čini jačim.

1. Shvataju da su te priče izmišljene, ali ne mogu da zadrže svoja osjećanja u sebi

Kognitivno govoreći, iako znaju da film nije stvaran i da je priča koju vide na ekranu izmišljena, još uvijek je neizbježno da će plakati kada vide vrlo emotivnu scenu.

2. Oksitocin je kriv za sve

Ovaj hormon djeluje kao neurotransmiter i odgovoran je za ono što osjećamo kada smo svjedoci dirljive scene. Povezujemo priču, osjećaj, a kasnije i pozitivnu akciju. Drugim riječima, ovaj hormon nas čini empatičnijima i čini da imamo mnogo otvoreniji stav prema svijetu, pored toga što nas čini srećnijima.

3. Ljudi koji plaču ne plaše se da izraze svoje emocije

Ljudi koje nije sramota da plaču tokom filma zapravo su mentalno jači od onih koji pokušavaju da sakriju svoje suze. To je zato što su dovoljno hrabri da izraze svoja prava osjećanja. Oni se ne plaše da budu osuđeni ili kritikovani.

4. Moć suza

Rezultati istraživanja takođe pokazuju da oni koji plaču tokom filma znaju dosta o iscjeliteljskoj moći suza. Plakanje nas tjera da se povežemo sa drugim ljudima, učimo nas da sagledamo okolnosti koje mogu pozitivno i negativno uticati na našu životnu sredinu, i, konačno, pružaju nam olakšanje.

5. Ne bježe od emocija

Ljudi koji plaču tokom filma takođe pretpostavljaju da je važno održati određenu perspektivu o onome što nam se dešava i da je ponekad potrebno izdvojiti trenutak za plakanje. To im omogućava da postignu veću emocionalnu stabilnost od onih koji kriju svoja osjećanja.

6. Ne brinu o rodnim ulogama ili očekivanjima

Svi smo čuli izreku: Veliki momci ne plaču. Većina dječaka uči od ranog uzrasta da će plakanje u javnosti učiniti da izgledaju slabije. Međutim, ovo nije ništa drugo do besmisleno uvjerenje. Dječaci i djevojčice, kada su mladi, ne razlikuju se po tome koliko plaču. To je ljudski odgovor koji nije povezan ni sa jednim određenim polom, a to je poznato onima koji se ne plaše da to urade otvoreno. Oni se ne boje da će ih osuditi oni koji smatraju da je plač ženska osobina.

7. Oni žive život punim plućima

Oksitocin je povezan sa osjećajem pouzdanosti među ljudima. Oni koji imaju više povjerenja u druge, imaju visok nivo ovog neurotransmitera u svom tijelu i često stvaraju dublje odnose. Prepoznaju vrijednost poštovanja onih oko sebe. Oni takođe žive potpunije od onih koji imaju probleme sa povjerenjem i osjećaju se uznemireni odnosima koje uspostavljaju s drugima.

Da li ste i vi osoba koja plače tokom filma i kako se zbog toga osjećate?

IZVOR: citymagazine.rs



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button