Manja od očekivane po obimu, ali ne i manje politički indikativna, reakcija na „slučaj“ ministra zdravstva u Vladi TK Bože Jurića, koji je bio učesnik nedavnog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, a tvrdilo se da nije član HDZ-a, već samo kandidat PDA za ministra, ubjedljiv je dokaz suštine vlasti, bez obzira na to kakav joj je profil i kako se deklariše: u prvom planu je goli interes, a na putu do njega koriste se sva (ne)dopuštena sredstva
ONAJ KO JE MISLIO DA JE specijalitet samo fudbala, kao planetarnog megabiznisa, to da se igrač pod ugovorom s nekim klubom na određeno vrijeme pozajmljuje drugoj ekipi, u velikoj je zabludi. Ta vrsta posebne „upotrebe“ ljudi, svojstvena je i politici. Ko ne vjeruje, neka se malo zainteresuje – pa uvjeri – za to kako je, minulog februara, formiranje aktuelne Vlade TK i propisana potreba za nacionalnim balansom u njenom sastavu, podrazumijevala i traganje za kandidatom iz reda Hrvata. U raspodjeli ministarskih pozicija između nove vladajuće koalicije (SDP, PDA, Naša stranka i SBB), funkcija ministra zdravstva je zapala PDA-u, a u proceduru je ušao i za ministra prošao ljekar Božo Jurić. Iznenađena javnost je znala da je bio kandidat HDZ-a na prošlogodišnjim lokalnim izborima, ali joj je rečeno da više nije član te stranke.
Koliko god neuvjerljivo i, čak, zrakoprazno izgledalo to objašnjenje, malo ko se posebno uzbuđivao. Osim onih koji su, od starta, otvoreno sumnjali u to da je ovo izuzetak od drevne izreke „Vuk dlaku mijenja…“. Nije rečeno naglas, ali se, izgleda, podrazumijvalo: HDZ je, u okviru bliske saradnje, Jurića pozajmio drugoj ekipi – PDA-u, jer je ona u TK-u u „višem rangu takmičenja“, a neophodan joj je Hrvat. I to baš takav, legitiman!
RELATIVNO BRZO SE smirila kratkotajna gungula oko ovog pitanja. Ključni argument za to je podatak da je prethodna kantonalna Vlada Denijala Tulumovića na Sudu izgubila predmet „zaboravljanja“ na obavezu postojanje ministra Hrvata u svom sastavu. Vlada je postala bivša, Ustavni sud Federacije je presudio u korist onoga što je sada na djelu, pa niko nije „od muhe pravio medvjeda“ i mislio da treba posebno zadebeliti zbog Bože Jurića. Kad se tome doda i korona gužva na terenu, u vezi s kojom je novi ministar odmah zasukao rukave, logično je u drugom planu bila njegova stranačka „registarska tablica“. Sve se svodilo na to da je kandidat PDA-a i da niko, ni slučajno, nije ustvrdio da je član te stranke. Jedino se nekako stidljivo, u poluglasu, dakle neuvjerljivo ponavljaloo da više nije u HDZ-u.
Onaj ko je u to vjerovao, razuvjeren je u petak, 4. juna, na zasijedanju Hvatskog narodnog sabora u Mostaru. Nezgodno foto-oko je, u masi prisutnih, ulovilo i ministra Božu Jurića. Koji, kao što znamo, nije više u HDZ-u, ali, eto, skupu HNS-a prisustvuje, po svemu sudeći, iz ukrasnih ili iz razloga nostalgije (?!). Ako nije nešto do toga, onda je ono zbog čega valja i ovako reagovati, daleko manje žestoko od reakcija dvije stranke – do juče vladajuće u TK-u – Socijaldemokrata BiH i Demokratske fronte.
ZA RAZLIKU OD NOVINARA, naše političke stranke nemaju obavezu da biraju riječi ili, pak, da se drže skupula, koji podrazumijevaju upadljivu učtivost. U slučaju reakcija Socijaldemokrata i Demokratske fronte, očekivano je oštra verbalna vatra svojstvena opoziciji. Odgovorio im je Katonalni (oni kažu Županijski, unatoč presudi Ustavnog suda Federacije iz 2003. o nezakonitosti tog pridjeva) odbor HDZ-a BiH, i to na način koji nije demantovao ništa od stavova dvije opozicione stranke – osim što je ispaljena parola da je normalno podržavati normalne ljude. I, pride, s pravom nabijeno na nos SD-u i DF-u ono „zaboravljanje“ Hrvata u smijenjenoj Vladi TK. Nije se dugo čekalo na reakciju na reakciju. Taj zadatak je na sebe preuzeo kantonalni DF, koji, na optužbu da je hrvatomrzac, odgovara da ne mrzi Hrvate – pa to ovjerava Željkom Komšićem, Hrvatom u Predsjedništvu BiH i Zlatkom Miletićem, Hrvatom u Domu naroda Parlamenta BiH – ali prezire poštovaoce i sljedbenike udruženog zločinačkog poduhvata (čitati: Herceg-Bosne), koji je efektno potvrđen i haškim presudama.
Očekivanoj polemici ovdje, međutim, još nije kraj. Najprije zato što ne reaguju i neki drugi, na primjer SDP, čiji predsjednik je prozvan u saopštenju Socijaldemokrata, jer zbog nečijeg „češanja o neku stranku“, ne vidi problem u indirektnoj saradnja vlasti TK sa HDZ-om. Nema ni ozbiljnije reakcije iz Vlade, ali zato ima komentara, rumora i špekulacija u javnom prostoru. Neuvjerljivo, od samog početka, djeluje teza o naprasnom „presvlačenju“ ministra zdravstva, jer je mnogo realnija bila silna želja PDA da se dočepa ovog resora i, posebno, UKC-a u Tuzli. Zato teško da „drži vodu“ zamlaćivanje parolama, demagogijom i proklamacijama o bilo kojoj drukčijoj suštini svake vlasti u nas, osim trkom za interesom. Time je sve rečeno. A da li će biti i oprošteno? – čuće se i vidjeti kad za to dođe vrijeme.
Piše: Zlatko Dukić
