Kultura

Na današnji dan preminuo Fernando Pessoa, jedan od najvećih pjesnika XX stoljeća










Pravim imenom Fernando António Nogueira Pessoa, genijalni Portugalac je pjesnik koji je za vrijeme svog života bio malo poznat.

Znali su ga uglavnom uski lisabonski krugovi.

Fernando Pessoa rođen je 13. juna 1887. godine u Lisabonu. Veliki portugalski pjesnik rano je ostao bez roditelja, a život je živio asketski i usamljenički.

Svoj poetski dar fokusirao je na ono što vidi svojim pogledom “plavim kao nebo”, bez potrebe za posredništvom misli i bez potrebe da išta tumači i vrednuje.

Pessoa je imao više pseudonima, ili kako se u njegovom slučaju kaže: heteronima. To su Alvaro de Kampos, Ricardo Reis i Alberto Kaeiro.

Nakon njegove smrti, 30. novembra 1935. godine pronađen je kovčeg pun rukopisa koji su postepeno objavljivani.

Njegova poezija postaje dostupnija čitateljstvu ponajviše zahvaljujući Luis de Montalvirou, koji je sakupio i objavio jedan broj njegovih djela koji su objavljivani u književnim časopisima, ali i novim generacijama pjesnika koji su ga čitali i slavili.

Da budeš velik

Da budeš velik, budi cio: ništa svoje
ne pretjeruj, ne isključi.
Budi sav u svakoj stvari. Stavi ono što si
i u najmanje što činiš.
Tako nad svakim jezerom sav mjesec sjaje,
jer visoko živi.

Kada trava poraste

Kada trava poraste na mom grobu,
neka to bude znak da me sasvim zaborave.
Priroda se nikad ne sjeća, i zato je lijepa.
I ako netko osjeti bolesnu potrebu
da „objasni“ zelenu travu na mom grobu,
neka rekne da se i dalje zelenim
i da sam prirodan.

Možda je ovo…

Možda je ovo poslednji dan mojega života,
Pozdravih sunce podignuvši desnu ruku,
ne pozdravih ga pak reknuvši mu zbogom.
dadoh mu znak da sam uživao što sam ga gledao; ništa više.

Bolja je ptica…

Bolja je ptica koja prolazi i ne ostavlja traga,
nego životinja, za kojom ostaju stope u zemlji.
Ptica prolazi i zaboravlja i tako mora biti.
Životinja kazuje da je nekada bila
tamo gdje je više nema,
a to ničemu ne služi.
Sjećanje, to je izdaja Prirode,
jer jučerašnja Priroda nije Priroda.
Ono što je bilo više nije ništa
i sjećati se znači ne vidjeti.
Prolazi, ptico, prolazi, i nauči me prolaziti.



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button