Lifestyle

Vanbračna kćer mog muža: I u vatru i u vodu bih smjela bila otići za njega, toliko sam mu vjerovala!




Za uspješno funkcioniranje bilo kojeg odnosa, a posebno ljubavnog, ključnu ulogu igra povjerenje. Bez poverenja nema ni dobrog odnosa. Jedan partner vjeruje drugom, ako procijeni da je drugi dobronamjeran, sposoban i dosljedan. Ako nedostaje makar jedan, od tri navedena faktora, partner osjeća sumnju:

„Živim u braku devet godina. Imam divnog muža, odnosno, mislila sam da imam, i dva sina. Radim kao učiteljica i nedavno mi je došla djevočica u razred koja mi je postala neobično draga. Imala sam utisak da je poznajem, sve dok mi jednog dana, moja kolegica nije rekla da svi znaju, pa bi bio red da i ja saznam. Kaže da je čula, a cijela škola bruji, da je mala vanbračno dijete moga muža. Mislila sam da sumnje nema: zato mi se i činila poznatom. Zaista je ličila na njega. Kada sam pitala svog muža da mi kaže nešto o tome, kleo se u djecu da su to izmišljotine. Ali, ja sam znala da je istina. Kada ju je mama sljedećeg dana dovela u školu, stala sam pred nju, a djevojčicu poslala u razred i pitala ju. Žena je rekla da je moj muž otac njene kćerke, ali da on nije htio ništa da čuje o tome i ona je sama odlučila da podiže dijete. Poslije i uz veliki trud i moju ucjenu, pristao je da uradi test očinstva. Naravno, dijete je bilo njegovo.  Insistirala sam da malu prizna i da se brine o njoj, ali više ne mogu da mu vjerujem. Kad je bio sposoban sakriti i negirati ljudsko biće, ne mogu ni da zamislim za šta bi još bio sposoban. I u vatru i u vodu bih smjela bila otići za njega. Toliko sam mu vjerovala.“

Izgubljeno povjerene teško se vraća. Uglavnom, treba mnogo truda i vremena da opet bude kao što je nekad bilo. Osoba koja više ne vjeruje, obično nije ljuta zbog izrečenih laži, nego, upravo, zbog izgubljenog povjerenja. Ipak, svako od nas ko se nađe u sličnoj situaciji ima dva zdrava izbora: oprostiti ili otići. Postoje i drugi, nezdravi izbori, a najčešći je da se ostane u takvom odnosu, a da se drugoj osobi stalno prigovara zbog učinjene nepravde. Ako se odlučite da oprostite, onda bi zaista trebalo da oprostite i da krenete dalje. Ostanete li i počnete li prigovarati, ne samo da ćete uništiti život svom partneru, nego ćete ga uništiti i sebi.

Sada se nameće pitanje šta da radi onaj koji nije dobronamjeran, sposoban i dosljedan, a želi da se popravi?

„Volim svoju djevojku i zaista bih učinio sve, ali nedavno se nisam pokazao dobronamjernim u jednoj situaciji i ona je počela da sumnja u mene. Šta da radim da sumnja prestane?“

Sumnjamo u nekoga onda kada procijenimo da je taj neko loš, nesposoban i nedosljedan u odnosu na svoje riječi ili svoja djela. Kada sumnjamo, pokušavamo u drugome pronaći onu njegovu drugu, prikrivenu stranu koja je različita od one koju osoba nudi drugim ljudima. Sumja nam oduzima energiju, ali nam je data i da nas zaštiti, jer smo tada spremni na mogućnost da se stvari neće odvijati onako kako smo zamislili.

A sumljivo lice, ukoliko želi otkloniti sumnju, treba da izbjegava situcije koje su drugu osobu dovele do sumnje. Prvenstveno, treba se izviniti, jer ljudski je griješiti, ali je ljudski i priztnati pogrešku i tražiti oprost. Otvoreno razgovarati o tome što vas je dovelo da se ponašate tako i tako. Otvoreno govoriti o svojim emocijama, a strah je najčešća emocija koja tjera ljude da se ponašaju nedosljedno i da postanu sumljivi. Dakle, otvoreno razgovarajte o svom strahu. To je dobra stepenica da se opet uspnete do povjerenja, jer, povjerenje se najlakše vraća ako ste sposobni dokazati da nemate skrivenih namjera i da imate iskrenu želju i volju da popravite trenutnu situaciju.

Kada je preljub u pitanju, situacija je nešto drugačija:

„Prevarila sam partnera sa njegovim naboljim prijateljem. Nisam imala namjeru. Ni ja, a niti on. Bila je neka fešta, oboje smo se zapili i zanoćili u istom krevetu. Ovaj je imao neizmjeran osjećaj krivnje i sve priznao mom zaručniku. Kako da ispravim situaciju?“

Osoba koja vara ili je prevarila partnera sa drugom osobom, treba prvo da porazgovara sama sa sobom. Pitanje je zašto je napravljen preljub i voli li osoba dovoljno svog partnera da bi mogla uložiti puno truda i volje kako bi spasila vezu.

Preljub je najveći osećaj izgubljenog povjerenja i jako teško je vratiti ga poslije. Potreban je trud, žrtva i vrijeme. Druga strana ne treba da bol nosi u sebi. Na glas iznesite svoje emocije i procijenite jeste li spremni oprostiti. Razmislite racionalno šta i kako dalje.

Jedan dobar savjet, a koji sam nedavno čula i koji se tiče povjerenja, dala je moja prijateljica. Istina, žena je psihologinja i kada sam ju pitala šta bi se desilo kada bi ju muž prevario ili ju možda vara, rekla je:

„Ne razmišljam o tome. Ne znam šta bih uradila, a o tome bih odlučila tada, ako bih saznala. A da li me trenutno vara, opet ne razmišljam o tome. Meni ništa ne fali i ne mogu ni po čemu primijetiti da me vara. S druge strane, ne želim ni da znam. Zašto da si remetim mir? Živimo petnaest godina i imamo uspješan brak, ali ja nikada, ama baš nikada, nisam zavirila u njegove džepove niti u njegovu torbu. O telefonu da ne govorim. Ponekad me kritikuje što neću da se javim, ako je on zauzet, ali ja smatram da je to njegova lična stvar i neka tako i ostane. Jer, držim se one stare narodne: Ko traži, taj i nađe. A ja ne želim da sumnjam, jer moj mir nema cijenu.“

Izvor: Doktorica za ljubav (blog)



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button