Aktivan angažman u lokalnim zajednicama je svojevrsni pokazatelj progresivnosti i napretka jednog društva u totalitetu, a aktivizam i volonterizam su postulat i primarni segment za razvoj osobnih kompetencija, osobina i neistraženih vrlina koje upotrebljavamo u svakodnevnom životu.
Bez obzira na pesimističnu i bezizlaznu sliku, za koju postoji rješenje, a koja je kao takva predstavljena široj javnosti, te koja je realistična u svim segmentima ljudskog života unutar Bosne i Hercegovine, mnogi mladi ljudi puni elana, entuzijazma, optimizma, kreativnosti i mnogih drugih pozitivnih komparacija vizualiziraju, stvaraju i kreiraju bosanskohercegovačko društvo kao primjer i priliku za normalnim suživotom i komfornijom zonom za druženje, djelovanje i poslovanje.
Jedna od takvih pohvalnih ideja preoblikovana u omladinski kamp “What about next 20?”, u svojstvu kreiranja ideja i pravljenja mehanizama i platformi za narednih dvadeset godina, na kojoj su se samo apsorbovale pozitivne priče, divna iskustva i primjeri dobre prakse, priča je koja se odvijala na odmaralištu Zlača, koje se nalazi nedaleko od Banovića, poznatog rudarskog grada.
Zlača je mjesto koje je tih dana sve aktiviste i lidere dočekalo uz pahulje, te snježnim pokrivačem i istinskom zimskom idilom. Osjećala se i nota ljubavi, topline i radosti, a to sve je produkovalo pozitivna i nasmijana lica obojena različitostima i ujedinjena mladošću. Te mlade individue su kroz trenažni proces kreirale bolju, efikasniju, uspješniju i fudamentalniju politiku mladih ljudi koji teže ka promjenama i vlastitoj nadgradnji.
Priznata i poznata američko-basanska umjetnica i jedna od sudonica seminara bila je Edina Selesković, koja je svojim izlaganjem dodatno motivirala i animirala mlade ljude.
„Jedini uspjeh je u vama samima i ovakve prilike kao što je ovaj kamp, vama mladim ljudima, trebaju poslužiti kao spona i most za kristaliziranje i afirmisanje vaših kompetencija i sposobnosti“, rekla je.
Mladi ljudi su svojom sposobnošću i spremnošću za rad argumentirali sve, dobro nam poznate činjenice, da su mladi ove države izuzetan kvalitet, resurs i ulog u normalizaciju trenutnog stanja koje je izazovno ali jednako tome i rješivo. Neophodno je educiranje, psihičko sazrijevanje i vremensko istrajavanje u toj namjeri da nosioci naše domovine budu upravo oni. Njima treba dati priliku, treba ih kontinuirano informirati, uputiti ih, uključiti ih u proces donošenja odluka i ne sumnjati da će upravo ti mladi osnažiti, graditi i stvarati Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj će se dostojno i lagodno živjeti uz ubiranje mnogih blagodati koje nam ona pruža. Razumijemo i, na koži, svakodnevno osjetimo kompleksnost nerealnog cirkulirajućeg sistema, znamo za bol pri padu, ali ne dozvoljavamo i ne želimo izlike koje idu po štetu svih nas, pri čemu puštamo našu mladost da dočeka starost u nadi da će biti bolje.
Odbijamo i svojim aktivizom se sukobljavamo s takvim sistemom, želimo i za promjenu radimo, a možda to nekad nesvjesno i ne znamo, ali se pronalazimo, te uključujemo u tu vrstu moralne i važne borbe. Na kraju sigurno pobjeđujemo!
Svaki dan interakcije, prisustva i angažmana na kampu biti će zapamćeni po mnogim zanimljivim i specifičnim trenutcima, malim uspjesima, malim djelima, malim konstruktivnim prijedlozima koji će se kasnije kontinuiranim radom izroditi u velike priče i velika te vrijedna i dugotrajna prijateljstva. Sve to će zauvijek ostati lijep fragment, iz jedne divne priče i sjećanje na sve divne trenutke provedene s mladim ljudima koji imaju zajednički cilj, a taj clj izvoljeva puno truda, volje, snage i odricanja.
Jednom je jedan veliki reformator u novijoj povijesti svijeta, Matrin Luther King, rekao: „I have a dream“.
A ja ću večeras sanjati Bosnu i Hercegovinu i uživati u sjećanjima.
Autor: Kenan Kečanović
