Uzmi me do kraja, uzmi sve što ti treba, jer još samo koji tren imam želju da imam malo sebe..
Uzmi, odsijeci, zamotaj i ponesi bilo koji dio mene koji ti se svidi. A i ostatak uzmi sa sobom, neka se nađe…
Aranžiraj me u vazama iznad kamina u predsoblju, u kuhinji. Na zabavama, partijima, tulumima, pokazuj me prijateljima, neka se dive kako si divno moje najbolje dijelove u prelijepe bukete pretvorila i ikebane od mojih ekstremiteta napravila.
Baš onako, kako tebi odgovara.
Stavi mi torzo na zid, kao sliku uokviri ga. Neka puknu dušmani na saznanju kako sam ti dao i dušu i tijelo… Do kraja….
Na prozoru od krvi moje naslikaj crvene ljiljane. Znam da su ti ljiljani najdraži!
Glavu mi drži na natkasni pored uzglavlja. Da se s mrakom imaš sa kime pozdraviti, i da se s jutrom imaš na koga naljutiti.
A od kostiju mojih napravi zvečke, slagalice i kockice. Za svoja buduća pokoljenja. Neka se i djeca zabave,
kada tebi dodijam…
Piše: Mario Vranješ
