Dramiševo – u mom srcu Hercegovina
Ništa u meni ne izaziva tako duboke emocije kao Hercegovina, zemlja mojih korijena. Ništa u meni ne izaziva takvo razočarenje kao eventualni neodlazak ljeti u Hercegovinu, gdje moja rodbina sa nježnošu doživljava moju ljubav prema našem selu. A gdje je naše selo? E pa, na izlazu iz Mostara se skrene lijevo, pa onda uzbrdo jedno sat vremena i tako se stigne u Dramiševo, na 1100 m visine. To je najljepše selo na svijetu, puno kamena, sa rijetkim, ali mirisnim travama, brdovito, hladno, mjesto gdje rastu lješnici, kadulja i vrganji. A kakva su to brda i proplanci, Švajcarska bi pozavidjela. Moj tata bi nas noću uvijek izvodio ispred kuće i govorio: „Nigdje na svijetu nećeš vidjeti ovoliko zvijezda.“ I to je jedino sa čim su se svi složili. I moja mama, moja djeca, muž i svi oni koji nemaju urođene emocije za naše selo. Nekada je tu živjelo preko 100 čeljadi, pričali su. A sada troje, od kojih dvoje međusobno ne govore. Naše kuće su kamene, male i svaka ušuškana u svoj šumarak. A šumarak ljeskov.
Nastavak čitajte na : Hercegovina u srcu Sanje Hajdukov: “Ko je ovdje lud?”
