PIŠE: Mario Vranješ
Danas je u mome gradu najtužniji dan koji postoji.
U istoriji Tuzle možete pronaći mnoge dane koji se vežu uz tugu ali niti jedan nije kao 25. maj. Na taj dan je, 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, granatom ispaljenom sa položaja vojske RS-a, u centru Tuzle, na mjestu zvanom Kapija, ugašen, ubijen, 71 mladi, nevini život.
Optužen za ovaj zločin krije se po Srbiji i naravno da ga ruka pravde, ovozemaljske, barem još neko vrijeme neće stići, ali ima pravde pa neka je i k'o zrno pijeska, tako da vjerujem, iskreno, da će ga krv ubijenih i suze i bol porodica poginulih kao i tuga svih Tuzlaka kad-tad stići.
Danas smo mi Tuzlaci na poseban način tužni, ogorčeni i bijesni. Naša tuga je samo naša i navikli smo da nas u našoj boli malo ko razumije. Od toga 25. maja 1995. godine više nam niko ne može “soliti pamet” o tome ko je ubio, zašto je to učinio i čija je krajnja odgovornost.
Imamo šta da pamtimo, da ne zaboravljamo i da ne opraštamo, sa nadom da se već rađaju ili su se već rodili bolji ljudi, vrijedniji i pametniji stanovnici ove zemlje koji će poštovati svoju prošlost i graditi bolju budućnost.
Vrijeme je !
