Na portalima i društvenim mrežama, u rangu ekskluzive, istaknuta je vijest da je grupa mladih ljudi iz Beograda, ujedinjena u aktivistički pokret za ljudska prava Moja inicijativa i ove godine odala počast svojim stradalim vršnjacima na tuzlanskoj Kapiji. I tako već osam godina šalju poruke ljudima i u Srbiji i RS da mladi susjedne države odlično znaju šta se tog kobnog 25. maja 1995. godine desilo u Tuzli.
Mirnim maršom mira i kroz Srbiju i Repuliku Srpsku pokazuju da su za drugačiju, bolju domovinu. Da su za život bez podjela, mržnje i novog sijanja fašizma i ksenofobije… Oni su za saradnju među mladima u regionu.
I dok bi u neka normalna vremena to bila oficijelna dnevna vijest, danas je to u nas stavljeno u rang onih – posebnih. Zašto? Zato što se svi već odavno pitamo šta je to normalno u ovoj razvaljenoj državi i državicama na prostorima bivše Juge.
Ovim činom oni postavljaju znak pitanja:
Zar je normalno da na razdaljini od stotinu i kusur kilometara mi imamo različita tumačenja jednog te istog događaja, imamo hiljadu istina, koju svaki akter tvrdoglavo brani kao da o njoj zavisi opstanak planete.
Zar je normalno da danas mlade (zlo)upotrebljavamo za svoje prljave partiokratske politike kako bi što duže ostali na vlasti?
Zar je normalno da od malena učimo svoju djecu, rođenu i poslije zadnjeg rata, kako je naša istina jedina i jedina prava?
Zar je normalno da nam vrhovni kriteriji istine i ponašanja budu – laži, a laž izgovorena hiljadu puta, koja uz put u stilu hallo efekta dobija nova pogonska goriva, postaje samo naša i jedina istina. I tačka.
Zato Moja inicijativa nosi u sebi posebnu, univerzalnu, poruku brisanja tih podjela među ljudima i manipulacija.
Mladi iz Beograda dokaz su da postoji nada toliko potrebna na ovim prostorima da istina bude ista na obje strane i obratno. Mladi Moje inicijative zalažu se da svi budemo na strani – neophodnog zajedništva.
Nemojte pogrešno shvatiti – ne zagovara se sada neko novo bratstvo i jedinstvo u duhu sintagme bivšeg maršala Tita koju su brutalno pogazili, isti oni koji su se do jučer kleli „…mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“. To reinkarnirati danas spada u kategoriju nemoguće misije, ali normalan civilizovani dijalog, uvažavanje demokratskih principa i različitosti postulati su na kojima mora počivati savremeni svijet. Ne živi se od prošlosti, dok sve krvnike i kriminalce treba kazniti. Ne moramo se voljeti, ali se možemo poštovati.
Na ovim prostorima ljudima jednostavno nedostaje elementarne kulture da uvažavamo tuđa mišljenja, bez obzira koliko se s njima i ne slagali. Puko guranje samo moje istine i moje priče nije ništa drugo do diktatura koja vodi fašizmu.
S druge strane Drine to opet, nažalost i danas, ima drugu konotaciju. Možda ovu mladost iz Beograda zovu izdajnicima srpskog naroda jer, zaboga milog, odaju počast mladima grada u kojem su ubili našu mladost na Brčanskoj Malti. Vijesti tipa toplo hladno, istina-laž, bipolarne do iznemoglosti, nešto su na što smo se odavno morali navići. I zato Moja inicijativa i dolazi u pravi trenutak da pokaže da su moguće i drugačije relacije u odnosima među ljudima.
I kad stavimo sve to na stranu i ostrašćene generacije jednog izgubljenog doba u (klero)nacionalizmu i fašizmu iza toga počinju da promaljaju, kao prvi kačunci i visibabe poslije snijega, generacije normalnih, savremenih i modernih ljudi koji su istoriju ostavili za udžbenike, a čovjeka postavili na prvo mjesto. Ti vijesnici jednog novog doba možda su sada minorni, nema ih puno, ali je bitno da oni postoje. Poput klice izlaze iz zemlje i mraka kojim nas godinama “posipaju” vajni “lideri” u ime nacije i tzv. boljeg života.
Istina, sve je to još u magli, konfuzno, ali provejava jedna slabašna ideja – normalnog života. Uprkos podjelama, uprkos mržnji, uprkos strahovima kojima nas stalno “filuju”, posebno pred izbore. Oduprimo se tome i forsirajmo nove vrijednosne sudove zbog kojih ćemo se truditi da budemo iskreniji, moralniji, tolerantniji, skromniji, prvenstveno zbog sebe, a onda i drugih. To nam je toliko poželjno zbog generacija koje dolaze.
Piše: Biljana S.Tomić