Predstavljamo vam Dajanu Čolić, doktoricu stomatologije, specijalisticu Dječije i preventivne stomatologije i zaposlenicu u JZU Dom zdravlja Lukavac, u Službi za zdravstvenu zaštitu zuba.
Vaš put ka uspjehu je izgledao kako…?
Još uvijek se ne smatram posebno uspješnom. Nalazim se na početku puta i mislim da treba još puno da učim i radim, da bih zadovoljila sve ono što podrazumijevamo kada kažemo da je neko uspješan. Osnovnu školu sam završila u rodnom Lukavcu, kao, kako se to tada zvalo, „đak Vukovac“. Početak rata me nekako opredijelio da školovanje nastavim u Tuzli, gdje sam završila Srednju medicinsku školu. Nakon završenog srednješkolskog obrazovanja primljena sam na Stomatološki fakultet u Sarajevu, koji sam završila 2005. godine. Potom sam se vratila u moj grad, gdje radim i danas. Period 2009. – 2012. sam provela u Sarajevu, gdje sam završila specijalizaciju iz Dječije i preventivne stomatologije. U tom periodu sam bila generalni sekretar Udruženja stomatologije FBiH.
Politikom sam se počela baviti onda kada sam shvatila da, koliko god se ja opirala, politika upravlja svakim dijelom moga života. Postala sam članicom Demokratske fronte neposredno po njenom formiranju. Bila sam članica Inicijativnog odbora DF Lukavac, zatim Opštinskog odbora DF Lukavac, a danas imam čast biti jedna od vijećnika Opštinskog vijeća Lukavac.
Zašto volite svoj posao?
Često imam običaj reći da je glavni „krivac“ za odabir ovog zanimanja dr Enver Trešnjo, moj prvi stomatolog. Prvi susret sa stomatologijom bio je momenat kada sam prvi puta poželjela da nekada, jednog dana, i ja budem ona koja će djeci učiniti, ako ništa drugo, onda najmanje traumatičnim prvi susret sa stomatologom. I, eto, karte su se nekako posložile da danas to i radim. Svaki mali pacijent je novi izazov, a svaki, koliko god on bio mali, uspješan tretman je moja mala, lična pobjeda.
Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?
Dan bi možda i bio dovoljno dug za sve obaveze, ako bi trajao barem tridesetak sati. Ali, kako kažu, želja je puno, mogućnosti mnogo manje. Stoga, organizujem se kako najbolje znam i mogu i nadam se najboljem. Srećom, na kraju dana sam uglavnom zadovoljna obavljenim.
Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?
Nakon napornog dana, volim se opustiti uz moje najmilije, moju porodicu ili sa nekim od dragih prijatelja. Mislim da sam jako bogata osoba, budući da sam okružena velikim brojem iskrenih prijatelja, koji imaju moć i najteži dan učiniti ljepšim, svojim prisustvom. Takođe, puno čitam, a volim povremeno pogledati neki dobar film.
Životni moto?
U zlu se ne ponizi, u dobru se ne uzvisi.
Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?
Svaki roditelj svome djetetu želi najbolje. Tako su najčešći savjetnici moji roditelji, ali i sestra i zet, te prijatelji, zavisno od situacije.
Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?
Na sreću, još nisam bila u situaciji da moram birati između porodice i karijere. Ta dva dijela mene se, zasada, lijepo uklapaju i nadam se da će tako i ostati.
Kako prihvatate kritiku na svoj račun?
Jako sam samokritična i teško da me iko može iskritikovati više od one koju svaki dan gledam u ogledalu. Sve dok je kritika dobronamjerna, trudim se da je uvažim.
Najemotivniji trenutak u životu?
Bilo ih je puno. Svaki dan je ispunjen emocijama, lijepim i onim manje lijepim. Ali kao najemotiviniji sam doživjela trenutak kumstva mome zetu i sestri i njihovo vjenčanje.
Tri najvažnije stvari u životu?
Zdravlje, porodica, prijatelji.
O čemu maštate?
Sanjar sam, po definiciji. Sanjam i maštam o mnogočemu, od onih malih, svakodnevnih maštarija, pa do onih „na veliko“.
Spadate li u gurmanske tipove, koje je vaše omiljeno jelo?
Veliki sam gurman, volim našu bosansku kuhinju, ali i eksperimentisanje sa drugim kuhinjama.
Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?
Voljela bih da imam moć da svi postanemo Bosanci i Hercegovci, prije svega, i da od ove ljepote i privilegije koja nam je rođenjem data, napravimo državu u kojoj je zadovoljstvo živjeti, iz koje niko ne želi i ne mora otići. Državu sposobnih ljudi, koji rade i žive od svoga rada, socijalnu državu. Svjesna sam da ovo zvuči pomalo „mesijanski“. Jedan od razloga mog političkog angažovanja je bila želja da dam makar mali doprinos tome da, prije svega, mom Lukavcu vratimo sjaj kakav je nekada imao.
Na šta ste slabi?
Slaba sam na djecu i starije osobe i svaku vrstu nepravde.
Kada je žena najljepša?
Žena je najljepša kada je ispunjena. Sad, svaku od nas ispunjavaju različite stvari, pa i nema nekog univerzalnog recepta. Valjda se zbog toga za žene i kaže da su komplikovane.
