Prije nego što su postojali gazirani sokovi i kolači, naši preci su vjerovatno posezali za prirodnim izvorima slatkoće poput meda i zrelog voća.
Ovi izvori šećera mogli su biti ključni za napajanje jednog od najenergetski zahtjevnijih organa u evoluciji – ljudskog mozga, navode naučnici u časopisu Science. Istraživanje ukazuje na važnu ulogu šećera pored mesa u razvoju većeg mozga kod ranih ljudi.
Mozak, iako čini samo oko 2% tjelesne težine odrasle osobe, troši oko 20% energije tijela u mirovanju, a u djetinjstvu čak do 66%. Ova energija dolazi iz glukoze, razgrađene iz ugljikohidrata, koje su naši preci dobijali iz prirodnih izvora šećera jer kuhana škrobna hrana nije bila dostupna.
Naučnici su analizirali prehranu i energetske potrebe ranih hominina kroz posljednja četiri miliona godina, te zaključili da su prirodni šećeri mogli činiti preko 65% njihove energije u ranim fazama evolucije. Kasnije je kuhanjem škrobne hrane došlo do promjene izvora glukoze.
Ovo istraživanje ne umanjuje značaj životinjskih proizvoda, već naglašava paralelnu važnost šećera u evoluciji ljudskog mozga.
Iako postoje debate o vremenu pojave kuhanja, ovaj rad doprinosi razumijevanju složenosti ljudske evolucije i prehrambenih navika naših predaka.