DVIJE PRIČE O MEĐUGORJU
Mediji su se proteklih dana ponovo raspisali o Međugorju. Povod je loš. Zato, u ovoj kolumni danas hoću da ispričam dvije priče.
Priča prva.
Penjao sam se na Križevac, brdo iznad Međugorja, gdje dolaze vjernici iz čitavog svijeta da svoj teret ponesu do vrha i pomole se kod križa. Nema ni puta ni staze. Točnije, staza postoji, ide od kamena do kamena, izlizana stopalama milijuna ljudi. I blješti. Noću je nitko ne promašuje.
Vidio sam vjernike kako na nosilima prenose bolesne do vrha jer oni to ne mogu sami. A hoće da stignu. Vidio sam one koji se penju klečući, krvavih nogu i koljena jer im je teret koji nose prevelik.
Penjali smo se svaki put u tišini i šaputavim molitvama na tko zna koliko jezika. Na vrhu, kod križa nikad nikog nisam čuo da je progovorio jednu jedinu riječ. Svi su bili sami sa sobom, u svojoj molitvi.
Ćutao sam i ja, drugačije vaspitan, iz poštovanja prema ovim ljudima, ovom križu i ovom mjestu.
Priča druga.
Kada je oskrnavljen Gospin kip, a vanjski dio oltara crkve sv. Jakova zapaljen, odmah su se pojavili dušebrižnici da brane katoličanstvo.
Darijana Filipović, koja je kandidatkinja HDZ-a za Predsjedništvo BiH, je poručila da je riječ o “napadu na katolički puk u BiH” i da “nije riječ o vandalizmu”.
U Engleskoj je poznati rasista i mrzitelj muslimana, Tommy Robinson brzo uskočio u vlak mržnje izjavom da je to “napad na kršćanstvo”.
Za razliku od njih premijer Hrvatske Andrej Plenković je odbio kvalifikaciju napada na katolički puk dok se ne sazna tko je napadač i koji su motivi. Međugorska crkva je, prirodno, pozvala na molitvu i oprost.
Kad je postalo jasno da se ne radi o napadu na “katolički puk” kako je to formulirala kandidatkinja za člana Predsjedništva BiH, ona tvrdi da su mediji sve pogrešno interpretirali jer nije pomenula nijednu vjeru i nijednu naciju.
Točno, gospođo Filipović. Nije nijednu vjeru pomenuo ni Tommy Robinson.
Ali, tko je to mogao napasti katolički puk u BiH ako ne ovdašnji Muslimani ili Srbi? Tko je mogao napasti kršćanstvo, ako ne oni koji nisu kršćani?
I eto nas opet u izlizanoj priči o nacionalnom identitetu.
Što je u stvari identitet?
Nekad davno čovjek je imao samo jedan identitet – bio je, naprimjer kmet, i nije nikako mogao postati nešto drugo. Svijet se međutim posve promijenio.
Naš identitet danas ima više dimenzija – mi smo obrazovani ili nismo, debeli smo ili mršavi, muškarci ili dame, oženjeni ili ne, udati ili razvedeni, i naravno, imamo svoj nacionalni identitet.
Ali, on je tek jedan od mnogih identiteta, a ne jedan jedini. I uz to je jedini za koji nismo zaslužni nego nam je dat.
Identitet Međugorja jeste Gospa i jeste katoličastvo. Ali, nitko vam u Međugorju neće pristati da bude sveden samo taj dio svog identiteta. Oni se potvrđuju kao vinari i vinogradari, oni su maslinari i biznismeni, radišni i uspješni.
Zato, vi koji bosanskohercegovačke narode pretvarate u poslušne mase i koje mobilizirate ispod zastava da bi se u tajnosti međusobno dogovarali o poslovima – ne zloupotrebljavajte raznorazne incidente koji se u BiH dešavaju slučajno ili namjerno.
Pa tako, ne zloupotrebljavajte ni Međugorje ni kada se dogodi nešto loše niti kada se tamo događa dobro.
Ako ste zaboravili Gospa koja se tamo ukazala se zove Kraljicom mira.
Ona vama ne pripada.
