Specijalni izaslanik za zapadni Balkan i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Metju Palmer, sredinom prošle sedmice, a dva mjeseca uoči lokalnih izbora, boravio je u BiH, u Sarajevu i Mostaru, postrojio preda se politički vrh naše zemlje i lokalne stranačke mostarske likove, saslušao ih poput strogog učitelja, koji mora zavesti red u haotičnom razredu, a potom podijelio vaspitne lekcije lijevo i desno od sebe, ne trudeći se da bira riječi – iako je zvanično informisanje javnosti o tome bilo „u rukavicama“, diplomatski uglađeno i umiveno.
KAD GOD NAM U POSJETU dođe neko od političkih uglednika, osobito američkih, samo naivni i površno informisani zaključe da je to znak njihove brige za nas i naše neprilike. Nenaivni i bolje obaviješteni, znaju da se to čini najprije zato što je to korisno gostu, a tek onda, eventualno, stoga što bi i nama moglo biti zauhar. Prošlonedjeljna posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan i zamjenika pomoćnika američkog državnog sekretara Metjua Palmera, kao da malo iskače iz tog kalupa: dva dana se sit narazgovarao sa domaćinima u Sarajevu i Mostaru, pažljivo saslušao ono što mu je rečeno i glasno i jasno sve to prokomenatrisao. I to kako: izlaganjem američkog zvaničnog gledanja na ono što nas odavno skupo košta, posebno o korupciji, i očekivanja od lokalnih izbora.
Medijski izvještaji o Palmerovim aktivnostima, morali su, logično, biti upakovani u birane riječi, diplomatski uglađeni i pitko umiveni. No, iza kulisa je – prema onome što je, ipak, nekako procurilo – bilo i onog što je daleko do uglađenosti, diplomatije i učtive umivenosti. Pošto je Palmerova dvodnevna ekskurzija ličila na redovan inpekcijski uvid u naše stanje, čiji epilog je podjela zadataka i očekivanja SAD da oni budu izvršeni, čitava predstava je odisala klasičnim prizorom učitelja, koji preda se poreda nemirne đake, vinovnike haosa u razredu, podijeli vaspitne amare lijevo i desno i nagovijesti šta bi im se moglo desiti, ako nastave s nepodopštinama.
PAŽLJIVIJIM VARENJEM VIJESTI O Palmeorvom dvodnevnom boravku u Sarajevu i Mostaru, između redova se baš ovo čita. Čak i onda kada to nije padalo u oči, jasno je da američki zvaničnik nije došao u BiH zato što nas je poželio, ni stoga što nas voli. On je ovdje upućen stoga što njegovom glavnom šefu, stanaru Bijele kuće, to treba kao kakav-takav plus pred novembarske predsjedničke izbore, s jedne, i stoga što Amerika nikad nije voljela nuspjehe i promašaje, a dejtonska BiH je ozbiljan kandidat da se tako nazove, s druge strane. Među Palmerovim sagovornicima, naročito u Sarajevu, moralo je biti onih kojima je to jasno, ali i onih za koje to nije sigurno. Posljedice će osjetiti i jedni i drugi.
Među onima koji su napadno smekšani (zatečeni, uplašeni) svakako je M. Dodik. Dan nakon Palmera, potrčao je u pohode Vučiću. Zvanično – da ga obavijesti o razgovoru, a stvarno – da mu se izjada zbog onoga što je Palmer sprašio u lice svojim sagovornicima, Dodiku prije svega, rekavši da nikakve veze nemaju Kosovo i RS, pa to za Ameriku bespredmetnim i neprihvatljivim čini povezivanje priznavanja Kosova i RS-a kao dijela BiH. Misleći, po običaju, da će mu Vučić ponuditi rame za plakanje, morao je ostati bez teksta, kada je ovaj, noć prije, na RTS-u rekao da „RS nije država, to je entitet u sastavu BiH“. Nakon besane noći, valjalo je to nekako progutati.
MNOGO VAŽNIJA OD DODIKOVIH nesanica i trauma, za našu zemlju je osnovna poruka, koj je, u ime države čiji je zvanični izaslanik, Metju Palmer posijao u Sarajevu i Mostaru: kao tvorac Dejtona, Vašington pažljivo prati sve naše prilike i neprilike, nije ravnodušan prema političkoj krizi, naročito zbog neobuzdane korupcije i kriminala, nacionalističkih tenzija i vokablara mržnje i nepovjerenja; od lokalnih izbora se očekuje da se građanima omogući slobodno izjašnjavanje volje, bez uobičajenih mućki, petljanja i krivotvorenja, a sve što se radi u vezi s onim što Amerika predlaže (nalaže!) kao obavezu u reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije i kriminala, slobodnim i pravičnim izborima – pod budnim je okom i neće proći bez reakcije.
Pametom i politički iole pismenom, ovo je dovoljno. Pogotovo „neće proći bez reakcije“. Likovima koji već „ukrašavaju“ američku crnu listu, a Dodik predvodi tu kolonu, ne ostaje mnogo manevarskog prostora. Zato školski primjer njegove uvlakačko-poltronske podrške onoga što Amerika traži, više liči na očajnički pokušaj hvatanja slamke spasa, koja davljeniku ostaje kao jedina mogućnost, nego na iskren, ozbiljan, a još manje realan politički stav. Jer, ni on, ni ostali sarajevski i mostarski Palmerovi sagovornici, njegove riječi nisu mogli pročitati nikako drukčije, nego kao „Pamet u glavu!“.
