Drage građanke i građani Tuzle, TK i cijele BiH,
ovim putem se želim obratiti javnosti isključivo kao građanin i doktor koji je cijeli svoj radni vijek posvetio liječenju pacijenata i edukaciji mladih ljudi.
Sada, u vrijeme pandemije koja nas je zadesila, u bolnici sam u stopostotnom angažmanu, a kad zatreba i “više” od toga.
Svaki dan sam u bolnici i svaki dan srećem ljude raznih profila koji tamo rade. Tamo nema “superheroja”. Tamo rade nečije majke, očevi, sestre, braća, nečiji najdraži. I oni se kao i svi drugi boje. Boje se za svoje najdraže, za sebe i za sve nas. Oni ne mogu ostati kod kuće, ali vi možete!
Svakoga dana i oni sebi postavljaju isto pitanje: Do kada će ovo trajati? Ne pitaju oni sada za platu niti za svoj status. Oni znaju zašto su tamo. Oni se pitaju zašto nemaju adekvatnu zaštitu da bi mogli raditi i liječiti sve vas i sve nas. I ne radi se tu samo o doktorima. Tu su medicinske sestre i tehničari, biohemičari po laboratorijama, laboranti, rendgen tehničari, ali i vozači, tehničko osoblje, kuhari i kuharice, distributeri hrane, zaštitari, radnici i radnice na održavanju higijene u domovima zdravlja, bolnicama i kliničkom centru. I svi se oni boje, ali svi oni rade.
I najmanje i najviše što možemo učiniti za njih, ali i za sebe je poštovati mjere samozaštite
Ovim ženama i muškarcima koji rade u zdravstvenim ustanovama imponuje vaša podrška i ponosni su i sretni kad čuju aplauz upućen njima sa vaših prozora. Neko je napisao negdje
“ Hoćemo li večeras pljeskati doktorima koji su ugrozili naše zdravlje” aludirajući na pojavu infekcije Corona virusom među zdravstvenim radnicima. Nažalost, to je scenario kojeg smo se svi pribojavali. Ponukan tim pitanjem pišem nastavak ovog pisma.
Drage građanke i građani, u zadnjih dan dva se po društvenim mrežama postavlja pitanje odgovornosti doktora u ovoj, dosad nedoživljenoj situaciji. Ja vas molim, u ime svih navedenih, najvećeg broja onih koji iskreno i predano rade svoj posao, vodeći računa i o svom i o vašem zdravlju, koliko je to moguće uz oskudna sredstva zaštite koja imaju ili bolje rečeno nemaju, da zbog neodgovornih postupaka pojedinaca ne generaliziramo i ne osuđujemo sve. Siguran sam da će institucije koje su nadležne ( komore liječnika i sestara ), ali i sve druge institucije ove države ispitati i pozvati na odgovornost tamo gdje ona postoji, od organiziranja raznih proslava suprotno preporukama, pa do kršenja samoizolacije, gdje god i ko god da je kršio svoje ili odluke kriznih štabova.
Građanima treba dokaz da smo svi jednaki, sad više nego ikad. Onaj ko svjesno zataji podatak o kontaktu sa mogućim nosiocima virusa neka se zapita pred samim sobom kakvu štetu može nanijeti svima.
Odgovornost zdravstvenih radnika kao mogućih pacijenata u ovom je još i veća. Odgovornost bilo koga ko, u ovom vremenu, svoj lični interes, bilo da se radi o karijeri, zaradi ili političkom djelovanju stavi u prvi plan je ogromna, a ako se radi još o zdravstvenom radniku onda je i veća.
Drage građanke i građani još jednom apelujem na vašu svijest i molim vas da poštujete odluke koje su na snazi. Samo tako imamo šansu oduprijeti se pandemiji. Molim vas i da one koji su na bilo koji način inficirani virusom ne stigmatiziramo. Mi ćemo kao zdravstveni radnici pomoći svakome od njih, nadajući se da će ih biti sve manje. Sada nam treba zajednička snaga jer svaka podjela pa i takva dodatno nas slabi.
S poštovanjem.
Dr. Zlatko Ercegović, neurohirurg
Klinika za neurohirurgiju
UKC Tuzla
