Dragi momci sa srcem ostavljenim na terenu,
izazvali ste srčane i široke osmjehe na licima ljudi koji su vas bodrili sa Sjevera i sa Zapada.
”Ćelo, ćelo…” su bile dominantne ovacije ovoga puta. Fukare su slale svoju ljubav. Momci, možete biti ponosni na vas. Vaši međusobni zagrljaji na kraju su bili toliko ispunjeni ponosom, podrškom i ljubavlju.
Fascinirala me reakcija pomoćnog golmana. On je sjedio na klupi. Svjetan je koliko Kenan Pirić ima ponuda. Svjestan je njegovog uspjeha, ali mu je prišao i bratski ga zagrlio bez trunke prkosa i zlobe.
Neki novi klinci su nemigajući pratili meč. Oni će jednog dana odrasti. Ostavljat će, sad još uvijek, maleno srce na terenu.
Momci, vi ste im uzor. Toliko su bili ozareni što mogu da, za njih, velike pravcate fudbalere, drže za ruke i izađu s njima na teren koji život znači.
Jedan mali dječak je stojao u blizini mene. Rekao je njegovoj mami: ”Mama, ja imam iste kopačke kao Zeba! Mama, pogledaj, iste!”
U toj dječici se vjerovatno krije ogroman potencijal. Za njih će, možda, navijati neke mlađe generacije i paliti baklje. Fukare će dobiti podmladak, ali se vi nikad nećete moći zaboraviti. Svaka čast, momci.
Djevojka koja rado ”ulazi” u fudbal zbog vašeg truda i pozitivnosti za Tuzlu…
PIŠE: Amra Deliomerović
