eško je i nabrojati sve probleme sa kojima se u našoj zemlji susreću osobe sa invaliditetom. Diskriminacija na svim osnovama sastavni je dio života ovih ljudi.
Uprkos zakonima i stalnom naglašavanju važnosti inkluzije i jednakih šansi za sve, nemoguće je ne primijetiti da u praksi ovi ljudi nemaju jednaku priliku kao osobe bez invaliditeta. Međutim, prepreke znaju biti i motiv za hrabrije postupke za otrgnuti se od uvriježenog mišljenja “ja to ne mogu”.
Niz odbijenica za posao Zijadu Aljiću bio je motiv za pokretanje samostalnog obrta.
On kao stopostotni invalid i supruga sa invaliditetom od 80%, nedavno su u Tuzli otvorili piljaru od koje u ovom kratkom periodu uspijevaju ostvariti pristojnu zaradu.
„Otvorili smo radnju zato što nismo uspjeli dobiti stalni posao, a pokušavali smo bezbroj puta. Radili smo i na pijaci, teško je bilo tu, ali sad smo otvorili svoju radnju i za sada sam zadovoljan“, kaže nam Zijad.
Zijad kaže kako poslodavci u BiH nemaju sluha za osobe sa invaliditetom, uz rijetke izuzetke. Kaže da je to greška, jer mnoge poslove ove osobe mogu raditi i bolje od drugih, zdravih osoba.
„Moja poruka je poslodavcima da daju priliku osobama sa invaliditetom jer se mi trudimo više od ostalih, dajemo više i zalažemo se“, ističe on.
Aljić je u tuzlanskom naselju Stupine otvorio piljaru u kojoj prodaje svježe voće i povrće, a kupovinom ovih namirnica kod njega pomažete mu u ostvarenju sna, da bude samostalan i da živi od svog rada.
