Arhiva

Tuzla za početnike: Medresa- Kapija

Piše: Bahrija Habul

Ovaj mali Trg je mjesto gdje se nalazila istočna kapija tuzlanske tvrđave za vrijeme Osmanlija. Vera Mujbegović, u svojim sjećanjima Tuzla Moje Mladosti kaže da je Kapija bila kultno mesto za Tuzlake njene generacije. Rekao bih da je Kapija to bila za sve generacije, pa i za našu. Sedam ulica se slijeva na Kapiju, kud god pođeš valja Ti proći preko ovog malog trga. Interesantno je da su sve zgrade sačuvane u obliku u kojem su bile i prije 100 i više godina. Svaka od njih imala je svoje svijetle i manje svijetle dane. Namjera mi je, da uz vašu pomoć, rekonstruišemo život zasad jedne od njih kroz decenije i vijekove. Počećemo od najstarije, od one koja je nastala u vrijeme Turaka. Radi se o zgradi gdje se danas nalazi „Kafe Kapija“.

Možda će Vas zanimati i:

Kako je izgledala ta građevina prije 1674. kada je ovu građevinu uvakufila jedna žena, ne zna se, ali zna se da je tu otvorena medresa, možda i starija od one koju pamtimo pod nazivom Behrambegova, za koju se vjeruje da je počela sa radom 1626.godine. Ova medresa je bila poznata pod nazivom hadži-badže kadun medresa. Kao sto rekoh ne zna se kako je tada izgledala ta zgrada, ali poslije požara 1871. i 1875. godine izgrađena je nova zgrada u današnjem obliku. U prizemlju je bilo 5 dućana ili magaza, a na spratu je bila Medresa. Zgrada je imala dvorišnu kapiju, a iz dvorišta stepenice koje su vodile na sprat do medrese. O samoj kaduni nema mnogo podataka. Prvi ju je spomenuo prof. Abdurahman-Adil Čokić u svom djelu „Muslimanka u domu i javnom životu kroz istoriju” gdje kaže: “Iz toga doba u Tuzli je od muslimanki, poznata hadži-badže kadun, ona je podigla medresu i ostavila veće vakufe za njezino izdržavanje“. Iz gornje rečenice vidimo da ni Adil Čokić nije znao njeno ime, a naziv hadži-badže kadun izražava status u društvu. Dakle, dotična dama je bila hadžinica, riječ „badže“ nam kaže da je pripadala derviškom redu, a kadun(-a) znači gospođa. Njena medresa je bila manjeg kapaciteta u odnosu na Behrambegovu koja je 1893. godine (ponovo) izgrađena u maurskom stilu uz aminovanje i pomoć Austrougarskih vlasti. Medresa hadži-badže kadune se nije mogla nositi sa modernom Behrambegovom Medresom i zatvorena je 1903.godine i nastavila je djelovati kao Mekteb ibtidaija, to je moderniji tip mekteba od tzv. Sibjan mekteba koji su radili u lošim uslovima, bez klupa, bez školskog programa i bez pravih učitelja. Uz mejtef, na spratu se od 1928 nalazila i kancelarija imama-matičara.

Prizemlje zgrade imalo je svoj život, pet iznajmljenih poslovnih prostora donosili su redovne prihode vakufu. Najatraktivniji poslovni prostor je onaj na uglu koji se nalazi na dvije ulice i već na fotografijama s početka XX vijeka vidimo natpis Leo Halberstam. Jevrej Leo je tada bio poznati trgovac na malo i veliko. Supruga Sara je bila iz poznate jevrejske obitelji Zaloscer, Imali su troje djece kada su 1896. Došli u Tuzlu iz Ukrajine. U Tuzli se te godine rodila kćerka Rosa (Ruža) koja je 1989.godine umrla u Sao – Paulu. Da pogledamo kako je izgledao jedan Halberstamov oglas u evropskim listovima: „Bosanski proizvodi, suhe šljive, kruške, jabuke, orasi i Kuretno (debeli purani živi i zaklani) kao i razne regionalne proizvode nude po najnižim cijenama. Exsportna kuća Leo Halberstam, Tuzla“.

Poslije smo vidjeli fotografiju sa natpisom „Trafika“, pa oko 1920.g. stoji natpis „Kolonijalna Roba“, a najduže se, izgleda zadržao natpis „Knjižara i Papirnica Jakšić“. Vlasnik ove knjižare je bio Stevan Jakšić, a njegov brat Todo je bio veoma čuven tuzlanski krojač. Jakšići su u Tuzlu došli iz Foče 1912. godine. Izgleda da Stevan nije imao djece jer, kada je oko 1930.g.otvorio knjižaru, zaposlio je sinovce da je vode. Stariji sinovac Dimitrije-Diko (1914-1944) i mlađi Aleksandar- Aco (1921-1944) su je uspješno vodili do početka II.svj rata kada su otišli u partizane i obojica poginuli 1944.godine. Imali su i sestru Vojnu koja je 1941 odvedena u ustaški logor Lobograd. Poslije II. svjelskog rata ovaj objekat je nacionaliziran sa ostalom vakufskom imovinom u Tuzli. Jedno vrijeme je tu bila i uprava Košarkaškog kluba. Ako neko zna,neka nam kaže godine, a ja ću spomenuti 1958. kada je zgrada preuređena za salon namještaja sarejevskog „Šipada“ koji je otvoren 1959. godine i tu ostao do 1988.godine. Ko je poslije toga uselio u ove prostore nije mi poznato, ali tu ste Vi i vjerujem da ćemo skupa otkriti još puno detalja o ovoj dragoj građevini. 20.juli 2016.

Možda bi trebali dodati i nazive koje je ovaj mali Trg nosio kroz decenije i vijekove; Za vrijeme Osmanlija tu se nalazila Istočna ili Poljska Kapija tuzlanske tvrđave. Austrougarska Monarhija je 1878. -1918 trgu dala ime svog generala Filipovića Trg. Od 1919.godine trg se zvao „Trg kralja Petra I.“Poslije II svj rata trg ponovo nosi ime Kapija.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button