Piše: Bahrija Habul
LEGENDA O TUZLANSKOJ KOZI
Legenda o tuzlanskoj kozi datira iz vremena dok je Bosna i Hercegovina bila pod okupacijom Austro-Ugarske carevine.
Carevina je uputila proglas po cijeloj BiH kojim se zabranjuje držanje koza i naređuje da se sve koze pobiju, pošto se smatralo da uništavaju šume. Carski službenici su kontrolisali izvršenje proglasa i obavijestili Zemaljsku vladu da je naredba u potpunosti izvršena.
Međutim, u Mosniku, jednom od tuzlanskih naselja, jedan se siromah nije držao te naredbe. On je svoju kozu sačuvao, hranio i muzao; čak je mlijeko davao i drugima. Neki stranac koji jeu to doba doselio u Tuzlu tražio je kozije mlijeko za svoje bolesno dijete i neko ga uputi u Mosnik. Vlasnik koze mu je svaki dan davao kozije mlijeko i dijete se oporavilo. Poslije toga Tuzlom se raširila priča kako je jedna koza pomogla da ozdrave mnoga djeca, a tada neko zapjeva i danas poznati stih:
„CIJELA TUZLA JEDNU KOZU MUZLA, PA SE HVALI DA SE SIROM HRANI”.
Inače, tuzlanska koza simbolizuje snalažljivost u svim delikatnim situacijama i otpor glupostima.
BUTUM TUZLU OPASALA GUJA
Pjesma ‘Butum Tuzlu opasala guja’ ili kako se često pogrešno pjeva ‘Gornju ili Donju Tuzlu opasala guja’ nastala je 1850/51. i veže se za Omer-pašu Latasa, turskog vojskovođu koji je, u krvi ugušio pobunu bosanskih aga i begova koji su digli bunu protiv sultanovih reformi.
Ispravan naslov pjesme je Butum (čitav,cijeli) Tuzlu opasala guja (na slici vidimo Memin mozaik u hali nedavno srušenog hotela “Bristol”, gdje je „guja“ metafora za Omer-pašu Latasa (na slici) i njegovu vojsku.
Svi lokaliteti u pjesmi vezani su za Donju Tuzlu. Glavni tabor Latas je smjestio na brdu Kicelj, a vojsku je rasporedio od Džindić mahale do Gradine.
