ArhivaBiHBiznisLifestyleVijesti

Mladi i uspješni liječnik odbio brojne ponude iz inozemstva i ostao u Hercegovini










Ovaj mladi, uspješni liječnik, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje je danas viši asistent.

“Na početku karijere vodile su me riječi moga profesora koji je rekao da je velika medicina mala medicina i kada kreneš rješavati pacijentov problem, bez obzira koliko mali bio osjetiš se dobro, osjetiš da pomažeš“, rekao je dr. Borko Rajič.

Diplomirao je kao peta generacija studenata, a na pitanje je li im bilo lakše probijati led ili je lakše generacijama danas kaže kako je u nekim stvarima bilo puno lakše, a u nekim stvarima puno teže.

„Na fakultetu je bio jedan ogroman zanos i svi su davali maksimum i zbog toga nam je bilo puno lakše. S druge strane nam je bilo teže jer nismo imali osnovne stvari. Sada postoji zgrada koju smo mi mogli samo sanjati, postoji laboratorij u kojemu se mogu raditi klinička istraživanja“.

Prvi liječnički posao dobio je u Hitnoj medicinskoj pomoći Stolac, a kako kaže svjestan je, da je u medicini jedna od ključnih stvari kontinuirano usavršavanje i učenje. Završio je specijalizaciju iz pedijatrije, subspecijalizaciju iz pedijatrijske hematoonkologije te naučni poslijediplomski na fakultetu u Mostaru.

Završio je Edukaciju iz obiteljske medicine, Edukaciju iz ranog rasta i razvoja te je instruktor napredne reanimacije kod djece. Za subspecijalizaciju iz pedijatrijske hematoonkologije se odlučio jer je, kako kaže, bilo otvoreno radno mjesto i nije bilo šefa.

„To je u tom trenutku bio osnovni motiv, jer nisam imao direktno nadređenoga na našoj Klinici. Bilo mi je zanimljivo da nešto sam krenem raditi. Poslije kad sam upoznao tu djecu i tu problematiku nekako mi se to uvuklo pod kožu i sada kada gledam ne mogu zamisliti da radim ijedan drugi posao.“

Doktor je bio i kandidat Večernjakova pečata kao prvi pedijatrijski hematoonkolog u Hercegovini, a koji je odbio brojne ponude iz inozemstva. Kada mu je teško, kaže razmišlja o ponudama iz inozemstva.

„Kad prokišnjava krov pedijatrije, jer je zgrada stara i nema baš uvjeta, ni lijekova onda se sjetim toga, ali još uvijek mislim da je ovo jedno lijepo mjesto za život i da malo krenemo raditi, da napravimo jedan iskorak, mislim da bi ovo bilo fenomenalno mjesto za život i rad. Ja u to vjerujem i često kažem da ću vjerojatno biti onaj koji će ostati zadnji i ugasiti svijetlo“, naveo je za dr. Rajič

Izvor: Oslobođenje



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button