U prvoj kolumni za Radio Kameleon, Nenad Pejić piše o političkom nasilju, urušavanju povjerenja u institucije i društvu u kojem se odgovornost prečesto gubi u podjelama.
Kada sam prije desetak dana počeo da pišem LICE I NALIČJE za radio Kameleon nisam ni slutio da ću stati tamo gdje sam počeo. Te su subote dva događaja imala baš ono što mi je trebalo – lice i naličje.
Prvi je iz Washingtona gdje je učitelj iz Kalifornije upao na tradicionalnu večeru Bijele kuće sa novinarima – dopisnicima. Američki predsjednik, Donald, Trump je po prvi put – do sada je odbijao – odlučio da prisustvuje ovom događaju. I odmah – incident i pitanja na koja deset dana kasnije, još nema odgovora.
Kako je moguće da je napadač bez problema stigao do posljednje tačke provjere gostiju? Kako je moguće da je poziv za večeru bio tek običan papir bez fotografije? Obično se, u ovakvim prilikama mjesec dana unaprijed izdaju posebne propusnice i to za svaki hodnik, provjeravaju gosti hotela. Čak se provjerava i kad se prelazi cesta, udaljena od događaja i do 300 metara. Kako to da nije bilo detektora metala na ulazu?
Otud i špekulacije da je sve organizirano radi izrazite nepopularnosti američkog predsjednika, pa bi, navodno, napad mogao poslužiti da se javnost okrene u njegovu korist.
Kad se zagrebe malo dublje lako je uočiti da politički motivirano nasilje u Sjedinjenim Američkim Državama ubrzano eskalira. Čak se i ovaj incident koristi u svrhu podjela jer sadašnja administracija kaže da je za incident u Washingtonu kriva – Demokratska stranka.
Trump nije jedini cilj nasilnika. U junu prošle godine je ubijena predsjednica parlamenta Minesote po opredjeljenju Demokrata. Nekoliko mjeseci kasnije je ubijen jedan radikalni desničar. Svi se sjećamo nemoćnog čovjeka na zemlji kojeg su okružili agenti u Minneapolisu i ubili! Propaganda pod kontrolom predsjednika je to opravdavala. Sjećamo se zatim napada na američki Kongres u siječnju 2021, zatim rasno motiviranog napada na samouslugu u državi New York, pa napada na sinagoge i crkve tokom zadnjih 10 godina.
Gdje su uzroci?
Republikanci članove Demokratske stranke vide kao neprijatelje, a ne političke protivnike. Agresivna retorika, pogotovo sadašnjeg voćstva je normalizirana. Takvu retoriku koja vodi mržnji i podjelama forsiraju mediji i društvene mreže kontrolirane od strane vlasti. Algoritmi šire teorije zavjere pa se ljudi zatvaraju u informacijske ćelije gdje slušaju samo opravdanja o sopstvenom bijesu.
Pad povjerenja u institucije je slijedeći uzrok. Kad ljudi vjeruju da imaju neprijatelje, a ne samo ljude koji drugačije misle – vide silu kao jedino rješenje. Dodajmo tome ekonomsku nesigurnost, demografske promjene koje se tumače kao gubitak identiteta nacije, te suviše lagan način kupovine oružja i dobili smo kompletan spisak uzroka nasilja.
Iste subote, prije desetak dana, u sjeni događaja u Americi, urušio se dio krova Centra Skenderija u Sarajevu. Sve se dogodilo preko puta novog parkinga zbog kojeg su stručnjaci upozoravali da ugrožava statiku. Tri dana ranije, isto u Sarajevu, na zgradu u kojoj stanuje 14 obitelji se srušila nova betonska ograda. Još tri dana ranije, dakle 19. aprila se obrušila fasada na Ferhadiji, glavnom sarajevskom šetalištu.
“Dok ograde, krovovi, fasade kod nas padaju stiže vijest da Norveška počinje gradnju tunela 400 metara ispod površine mora i skraćuje putovanje sa 21 na 10 sati!”
Raznorazne službe se prepucavaju tko je nadležan. Dok ograde, krovovi, fasade kod nas padaju stiže vijest da Norveška počinje gradnju tunela 400 metara ispod površine mora i skraćuje putovanje sa 21 na 10 sati! Evropa razmišlja da se ipak poveže sa Afrikom tunelom od Gibraltara. Kina je, u prošlu srijedu, u more porinula brod koji će prevoziti 10.800 automobila!
Ali, ne brinite. Biće i kod nas bolje čim se vođe, nakon što pojedu prvomajsku janjetinu, dogovore da li su krovovi, fasade i ograde hrvatski, muslimanski ili srpski marifetluk.
