Danas me bocnulo sa lijeve strane, i sve grebe i para bez prestanka, pa mi dođe da doletim kući na tren da te izljubim, kako samo sestra zna i da se vratim.
Kad smo bili djeca, obukla bih čarobni plašt, otišla u neku planinu, daleko, daleko negdje ukrala od zmaja neko čarobno jaje pa bi ti prohodao i onda bi sve bilo uredu.
Ali nisam, niti je postojao zmaj, niti čarobno jaje, da te izliječi.
Mislim, molim te, od čega da te izlijeci? Kao da si ti bolestan, ma daj molim te.
Klipan jesi, napunio si 22 i mozda me to najviše boli, što se nisi rodio malo prije da te više i duže volim.
Ali jednom će se desiti da će neko uzdrmati tvoje mirno gnijezdo i ja neću biti tu da te spasim.
Ali slušaj me dobro, ako čuješ da si dijete s posebnim potrebama, jesi, ali znas ti imas posebnu potrebu da te se voli više. Onako, znas kad te gnjavim dok ne počneš plakati od smijeha ili kada te ljubim dok ti se obrazi ne zarumene.
Ako se neko slučajno usudi da kaže da moja ruža nešto ne može, molim te ne slušaj, ti možeš sve, osim da odeš tek tako da mi duša postane praznina, i da mi vječno nedostaješ, to ni u šali.
Ako bi neko slučajno, te gledao sa žaljenjem i gurkao se dok si ti tu, zovi mene, ima da, onom desnicom, isplješćem pola čarsije ako treba za tebe.
Znaš, mamu je jedna žena jednom pitala “kakvu ona kaznu plaća!” i ja sam plakala kao godina. Čuj, kaznu, moja mati, i još da si ti kazna. Moja mama je uvijek govorila da si ti dar.
Pa i jesi, mislim se.
Da tebe nema, mi ne bismo se naučili strpljenju.
Da tebe nema, ja ne bih znala koliku snagu srce ima.
Dobro ne bih znala ni koliko je cura od 48 kilograma spremna da ponese nekog njene težine.
Da tebe nema, ja ne bih kući žurila toliko.
Da tebe nema, ja ne bih bila zahvalna Bogu.
Da tebe nema, ne bi ni ja bila ovakva.
Dovoljno hrabra, srčana, odrasla i snažna. Ti si me naučio da svugdje idem srcem. I jebiga nikako ne znam drugacije.
Ja kad gubim, mene dvostruko boli.
Milo, posebno moje, neka ti niko nikad ne skine osmijeh sa lica. Sestrina najveća je briga tvoj miran san. Neka niko nikad ne uznemiri mog djecaka dok spava. Niko nikad.
Eto neka te uskoro probude iz nekog sna, tamo jedne decembarske subote i neka kažu da je Seka stigla.
P.S.
– Seka, tamo gdje ideš, ja cu doći autom po tebe.
– Ja ću tebi uvijek biti blizu. Ti samo zviždukni i eto me.
Edina Gerzić
