I dok se u 2016. još uvijek važe je li u školama bitnija informatika ili vjeronauka, a seksualni odgoj izaziva negodovanje dijela javnosti, lako je doći do zaključka da je pred nama dalek put i da treba proći puno vremena prije nego kolektivno izdignemo glave iznad baruštine i shvatimo da se natežemo oko gluposti s kojima se u normalnom svijetu nitko normalan ne bavi.
U takvim okolnostima priča o uvođenju pop kulture kao izbornog predmeta u osnovnim i srednjim školama, u najmanju ruku djeluje kao znanstvena fantastika.
Međutim, književnik, scenarist, redatelj i glazbenik Anđelo Jurkas odbija takav stav prihvatiti i smatra da na kraju ovog mračnog tunela ipak postoji svjetlo te je duboko uvjeren da je pop kultura nešto što bi mlađe naraštaje moglo otvoriti nekim novim iskustvima i pomoći im da od malih nogu upijaju i sadržaje s kojima se ne susreću kod kuće, u društvu ili mainstreamu koji ih bombardira sadržajem koji najbolje prolazi, ali o čijoj bi se kvaliteti dalo diskutirati.
Porazgovarali smo s Jurkasom koji nam je rekao koja je njegova namjera i što želi postići ovom inicijativom.
Informatika, seksualni odgoj i pop kultura?
“Namjera je zainteresirati i animirati odgovorne ljude i strukture zadužene za nacionalni obrazovni sustav i kurikulum ne bi li uvidjeli i realizirali potrebu uvođenja novog izbornog predmeta – ‘Pop kulture’, u sustav osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, kao izbornog/fakultativnog predmeta. Samim time pokušati dinamizirati i osvježiti nacionalni obrazovni sustav u skladu s galopiranjem vremena i pojavljivanjem novih vrijednosti 21. stoljeća, dajući djeci na izbor predmet koji svojim sadržajem sveobuhvatno adoptira mnoga životna područja koja se nedovoljno obrađuju i zastupaju u sklopu tradicionalnih predmeta koji čine kičmu nacionalnog školskog sustava.
Jednako kako Vjeronauk kao izborni predmet odražavao volju saborske većine tj. katoličke većine u hrvatskom društvu, tako je ideja uvođenja Pop kulture vođena isključivo namjerom što kompletnijeg i kvalitetnijeg obrazovanja djece te reflektiranja stopostotne potrebe odgajanja djece u skladu s dinamikom i zahtjevima novog stoljeća i galopiranja vremena, a pop kultura udovoljava tom prohtjevu na svim nivoima, etičkom, edukativnom, informativnom i zabavnom.
Primjerice pop kultura kao pojam sui generis, te određeni segmenti kulture kroz neke su lekcije i tematske cjeline sadržane kroz Etiku, Građanski odgoj, Sociologiju, Hrvatski jezik, ali na prilično neprimjetan način te budu spomenuti više informativno. A Pop kultura sadrži u sebi dovoljno materije da ga se obrađuje kao potpuno zasebnu cjelinu, katedru ili predmet, samim time logično nadopunjujući dosadašnji toj temi nedovoljno posvećeni sustav.
Da ne ostane sve na razini ideje ili teoretiziranja, više mi je do akcije i konkretiziranja, pa uz konzultacije, pomoć i savjete nekih kolega radim na rukopisu knjige koja može poslužiti kao udžbenik, priručnik te svojevrsni info punkt i smjernica za predmet ‘Pop kultura’ te razvoju razrade nastavnog plana i programa za procesiranje odnosnog predmeta u hrvatske osnovne i srednje škole. Nastavni plan, program, sadržaj predmeta, koncept i razradu ideje poslat ću opet Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, te i Nacionalnom Kurikulumu, nositelju kurikularne reformne kao jedne od prvih mjera kojom započinje realizacija Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Paralelno, po završetku pisanja rukopisa udžbenika, namjeravam se obratiti svim postojećim osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske s prijedlogom inicijative”, govori nam Jurkas.
Kako se uopće uvodi novi predmet?
Međutim, ovaj potez djeluje kao pokušaj da se razdrma učmala atmosfera pa samim tim i kao ideja koja i prije samog početka garantira dug put s brojnim preprekama.
Zanimalo nas je i koja je inače procedura s predlaganjem novih predmeta u školama te koliko je to zahtjevan i kompliciran potez.
“Načini provođenja usustavljeni su i uvriježeni kanali, tako da postoje dva puta. Jedan uvođenjem predmeta u nacionalni godišnji plan i program što znači – pokušaj da zainteresiramo vodeće strukture odgovornih za funkcioniranje školskog sustava Republike Hrvatske te pomoću Sabora većinsko izglasavanje potrebe uvođenja novog izbornog predmeta Pop kulture u osnovne i srednje škole da uz Vjeronauk bude proširenje potrebe djece za sveokupnim obrazovanjem primjerenom dobi učenika. Drugi je put dok se to ne dogodi, da osnovne ili srednje škole zainteresirane za uvođenje predmeta Pop kultura u svoj godišnji nastavni plan i program samostalno uvedu predmete u svoj sustav izbornih ili izvanškolskih aktivnosti.
Za takvu odluku prema dostupnim informacijama na pojedinim razinama i odlukama nije potrebna preporuka odnosnog Ministarstva niti izglasavanje Sabora već su postupci sukladni Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu i Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Naravno, ako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (ili kako će novi naziv nositi) prepozna u tome vrijednu inicijativu može svojim preporukama pojedinim školama ili čak na nacionalnom nivou izdati preporuku oko potrebe uvođenja takvog predmeta i bez nužnog saborskog izglasavanja. Dakle, mahom je inicijativa uvođenja Pop kulture kao izbornog predmeta u škole vrlo praktično izvodiva, naravno, uz dobru volju odgovarajućih struktura”, priča Jurkas.
Pitali smo ga i kako je na sve reagirala struka.
“Razgovarao sam prvenstveno s kolegama nastavnicima i profesorima, a potom književnicima, inim literatima, filmskim djelatnicima, glazbenicima, likovnjacima, stručnjacima iz područja komunikologije, sociologije, pop kulturnim novinarima i inim medijskim djelatnicima. Reakcije su mahom superlativne. Rekao mi je jedan kolega hvaleći projekt da mu se čini kako je to jedna od rijetkih prilika da se u kontekstu stalne problematike odlaska mladih ljudi van Hrvatske po završenju obrazovanja po nečem izdvojimo kao pozitivan primjer u svijetu te da budemo među zemljama čiji bi primjer trebalo pratiti jer se radi o zadatosti vremena u kojem živimo i projekciji budućnosti, a to bi trebao biti temelj davanja klincima zdravih i širokih osnova za opću kulturu i izbore životnih poziva”, objašnjava Jurkas.
Cajke dominiraju, a tužno je ako je to jedini sadržaj kojem su izloženi
I dok će nekima sve ovo biti daleko od radara, činjenica je da postoji neinteres za konzumiranjem i selekcioniranjem bilo kakvih kreativnih, filmskih, literarnih ili glazbenih stilova.
U slučaju glazbe se najčešće reflektira uz primjetnu dominaciju turbo folk glazbenog smjera, koji sam po sebi nije loša navika, ako nije isključivo jedini sadržaj koji je mladeži ostavljen na izbor tj. neselektivno podastrt za konzumaciju.
“S obzirom da u toj dobi djeca još nemaju dovoljno razvijen kritički moment ni diskurs prema niveliranju ponuđenoga za svjesno ili nesvjesno manipuliranje njihovim znanjem i neznanjem, preporuka je proširiti im horizonte, aktivirati im interesne sfere, zaintrigirati ih, uključiti ih u kreativni proces kako bi sami postali proizvođači pop kulturnih sadržaja a ne bivali smo konzumentima”, objašnjava Jurkas.
No, mnogi će se zapitati radi li se o materiji koja je dovoljno relevantna da nađe mjesto u nastavnom programu i kako će sve objasniti onima koji će možda pronaći nešto sporno čak i filmskim, glazbenim i inim klasicima koji bi na ovaj način postali “obavezno štivo”.
“Popularna kultura je ukupnost ideja, perspektiva, stavova, slika i drugih pojava koje su postale mainstream u određenoj kulturi, osobito zapadnjačkoj kulturi. Radi se o procesima i sadržajima koji su otpočeli ranih godina prošlog stoljeća. doživjele ekspanziju do sredine 20. st., postajući dijelom globalnog mainstreama krajem 20. i početkom novog stoljeća. Pod snažnim utjecajem masovnih medija, zbirka ideja pod pojmom ‘pop kultura’ prožima sve dijelove svakodnevnog života u društvu, ali najčešće poopćene kategorije pop kulture su svi vidovi zabave/entertainmenta (filmovi, glazba, TV, literatura, strip, društvene mreže), sport, vijesti, politika, moda, tehnologije…
Već samim opisom širine područja obuhvaćenog pod terminom ‘pop kulture’ čini se nepotrebnim dodatno objašnjavati koliku bi općekulturnu naobrazbu djeca dobila slušajući predmet tog tipa, a kreativnim pristupom nastavi približili bi se interesima djece te ih stimulirali uz postojeće vanškolske aktivnosti na novi niz iznimno korisnih budućih zvanja, zanimanja, ali i stvaranja mladih i obrazovanih ljudi ‘opće prakse'”, tvrdi Jurkas.
Teorija i praksa
Ne radi se o pukom teoretiziranju. Naime, Jurkas je već imao iskustva s predavanjem te je s nama podijelio svoja opažanja: “Poslije diplomiranja na Pravnom fakultetu završio sam post diplomski na Pedagoškoj akademiji s namjerom predavanja klincima u osnovnim i srednjim školama stručnih predmeta jednog dana, no slijedom bavljenja novinarskim, uredničkim, spisateljskim, medijskim i inim angažmanima to se pretvorilo u predavanja o pop kulturi.
Odazivao sam se na pozive koji su slijedili interesom za gostovanjima u nekim školama u kojima sam predavao o iskustvima bavljenja pop kulturom u Hrvata. Sudeći prema interesu kolega iz škola iz Rijeke, Zaboka, Pule, Koprivnice, Zlatara, Varaždina, Čakovca, Zagreba, Splita, Đurđevca, Zagreba i još mnogih mjesta i gradova Hrvatske, interes postoji i inicijativa uvođenja Pop kulture kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole se smatra korisnim i potrebnim proširenjem nacionalnog postojećeg obrazovnog sustava”.
Reakcije su bile pozitivne
“Klinci, učenici su bili oduševljeni i zadovoljni, kolege učitelji također. Njihove reakcije i uviđanje pratkične potrebe za takvim nečim zapravo je bilo najvećim razlogom ustrajavanja u ovoj inicijativi. Djeca su naime zadnja linija obrane i onaj najzdraviji i najvrjedniji segment našeg društva pa im se tako treba i pristupiti, ponuditi im što veću mogućnost izbora, interesantnog, kvalitetnog i korisnog obrazovanja. Predmet Pop kultura svakako zadovoljava svakom od spomenutih prohtjeva”, govori za Index.
Ipak, pop kultura je pojam koji je nejasan i odraslima te nešto što bi svakako valjalo prilagoditi pojedinim uzrastima. Zanimalo nas je stoga kako je sve to zamislio i kako je naumio približiti sadržaj mlađim naraštajima kojima je ovo možda prvi svjesni susret s ovim pojmom.
“Ne bih podcjenjivao kuženje klinaca 21. stoljeća. To što mnogima odraslima nije jasno ne znači da njihovi nasljednici već sad u teoriji i praksi ne razvaljuju, primjerice od društvenih mreža do mobilnih tehnologija.
Pop kultura kao takva pak obuhvaća vrlo jasno određene i definirane segmente te se taksativnim pobrojavanjem što je sve čini dolazi do vrlo širokog područja koji obuhvaća od glazbe, filma, literature, medija, društvenih mreža, stripa, infotainmenta, sporta kao nadopune obaveznog predmeta tjelesnog odgoja, svijeta gamera i tako dalje.
Prilagodba sadržaja predmetnog predavanja radi se prema dobi učenika kojima se obraća, ovisno o tome radi li se o razredima od prvog do četvrtog ili petog do osmog u osnovnim školama ili pak srednjoškolcima jer su njihovi kognitivni procesi uvjetovani njihovom dobi i stupnjem biološkog razvoja te prilagođavanja nastavnog plana i programa ne bi li što efektnije učili te sudjelovali u predmetu pop kultura”, zaključuje Jurkas.
Ostaje nam vidjeti kako će se sve razvijati i je li ovo nešto što bi moglo zaživjeti.
Izvor: index
