Naš sugrađanin Senail Ajšić uputio je pismo Gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, kojeg prenosimo u cjelosti…
“Gospodine Imamoviću,
Pored svih saznanja koje ti imaš, a u vezi alarmantnog stanja u mjesnim zajednicama Šićki Brod i Bukinje, prouzrokovanog radom Termoelektrane Tuzla, želim ti reći sljedeće.
Tvoja je dužnost i obaveza da brineš za sve građane Grada Tuzle, bez obzira u kom dijelu žive, pa makar to bili i građani Šićkog ili Bukinja.
Želim ti reći da, tvoji građani koji žive u neposrednom okruženju TE Tuzla, doživljavaju ekološku kataklizmu iz koje svakim danom a, posebno djeca, izlaze sve bolesniji, a o smrtnosti ljudi na što smo već navikli suvišno je i pričati.
Da li ti trebam naglašavati da i mi volimo svoju djecu i unučad, kao svi normalni ljudi i da bi za njih bili spremni i život svoj dati?
Zanemarujući nas starije za koje je već kasno, želim te upozoriti da si svojom pasivnošću i neodgovornošću doveo u pitanje opstanak našeg podmlatka, koji je već uveliko zatrovan otrovnim supstancama uzrokovano radom TE Tuzla.
Riječi moje unuke su me inicirale da ti napišem ovo pismo: “Djede teško mi disati i samo kašljem”. Riječi moje unuke su i mene dovele u dilemu, da li sam i sam učinio sve što sam mogao kako bi ona bila zdrava, a posebno se ti trebaš upitati da li snosiš dio odgovornosti za narušeno zdravlje moje unuke.
Sa velikim razlogom ti ovo pišem, a neka i javnost zna da si u sastavu udruženog projekta skupa sa menadžmentom TE Tuzla i za što si debelo nagrađen od Elektroprivrede BiH, kako bi po cijenu kolateralne štete doveo u pitanje opstanak živih ljudi sa ovih prostora, a sve za primarni interes države.
Nadam se da ćeš ozbiljno shvatiti moje upozorenje i ako nije već kasno poduzeti odgovarajuće mjere, kako bi bar našu djecu sačuvali sudbine nas starijih.
Predlažem ti posjetu Osnovnoj školi u Šićkom, koja je udaljena od TE Tuzla nekih 300 metara i na samom je udaru svakodnevne erupcije otrovnih materija TE Tuzla.
S poštovanjem, oboljeli djed bolesne unuke…”
