Crna hronikaVijesti

Male boginje odnijele još jedan život, umrla dvogodišnja Nađa










Odluka da Nađa ne može da primi MMR vakcinu nije bila naš hir, već odluka ljekara. Nisam izmišljala alergiju na jaja, kašalj ili kijavicu da bi joj odlagala vakcinaciju u nedogled, ispričala je njena majka. Srce dvogodišnje Nađe Petrović iz Kragujevca u Srbiji juče je stalo. Nije uspjela da preživi. Male boginje (morbili, ospice), koje nije ni smjela da dobije, razorile su njen nejaki organizam.

Skoro dva mjeseca Nađa je bila priključena na aparate u Institutu za majku i dijete. Bila je u komi, poput biljke je ležala u bolesničkom krevetu, okružena mašinama koje su disale umjesto nje.

Ljekari su se svakodnevno borili da spasu njen mladi život, ali posljedice malih boginja nisu mogle da se saniraju. Bili su organizovani i mnogi konzilijumi sa ljekarima iz inostranstva, ali ništa nije vrijedilo.

Nađa je treće dijete koje je u Srbiji izgubilo bitku protiv malih boginja i ukupno 13. žrtva ove zarazne bolesti.

Zbog autoimune bolesti Nađa nije ni mogla da primi MMR vakcinu, niti je smjela da dobije boginje. Zbog tuđe neodgovornosti one su sada dobile nju.

Kako je “Blic” već pisao, Nađa je posljednjih devet nedjelja nepomično ležala na intenzivnoj nezi u novobeogradskom Institutu za majku i dijete. Naime, kada je napunila godinu i po, ustanovljeno je da ima autoimunu bolest – poliglandularni sindrom tipa 1. Zato je Nađa spadala u onu grupu djece koja zbog svoje osnovne bolesti ne mogu da prime MMR vakcinu.

Njena majka Dragana Petrović tada je potresno pričala za “Blic”:

– Odluka da Nađa ne može da primi MMR vakcinu nije bila naš hir, već odluka ljekara. Nisam izmišljala alergiju na jaja, kašalj ili kijavicu da bi joj odlagala vakcinaciju u nedogled. A kada bi mi sada neko rekao da moram da biram između autizma i djeteta koji leži kao biljka, vjerujete mi da bih izabrala ovo prvo. Tada bi Nađa bila ovdje pored mene i bezbrižno se igrala i trčala.

Nađa je bila veselo dijete, kao i svako drugo. Njena bolest je nije životno ugrožavala, ali je zbog nje morala često da boravi u bolnici. Tako je bilo i tog 4. januara, kada su Nađa i njena mama otišle u bolnicu u Kragujevcu na redovnu kontrolu. Analiza krvi je pokazala da joj je pao kalcijum i kako ne bi došlo do grčenja mišića ili gušenja, morala je da ostane u bolnici.

– Odmah smo smještene u izolaciju, kao što smo svaki put i bile odvajane od druge djece. Narednog dana, sticajem okolnosti, Nađa je, ne znajući, imala kontakt sa djetetom koje je u tom momentu imalo morbile, ali ne i simptome bolesti. Pošto je na odjeljenju bila velika gužva, u sobu iz koje smo nas dve izlazile, ulazio je dječak sa morbilima. U tom trenutku niko nije znao da je on zarazan – objašnjavala je Dragana.

Nađi su se pogoršali parametri jetre i ljekari odlučuju da je pošalju za Beograd u Instit za majku i dijete. Pred sam polazak, Dragana slučajno u prolazu saznaje da je dječak, koga su na tren vidjele, osuo i da se sumnja na morbile.

– Ljekari su se stvarno uznemirili zbog te informacije upravo zbog Nađe. Niko nije razmišljao, pa ni ja o morbilima, jer do tada u Kragujevcu nismo imali oboljele. Doktorka koja je Nađu liječila samo mi je rekla da se molimo da ih ona ne dobije – prisjećala se Dragana.

Narednih nekoliko dana Nađa je bila dobro i ništa nije upućivalo da će se razboljeti. Međutim, 12. januara, u popodnevnim satima dobija temperaturu. Dragana je, pričala je, odmah znala da su male boginje u pitanju. Pozvala je i bolnicu u Kragujevcu, gdje joj je potvrđena sumnja. Dječak je imao morbile.

Od 12. do 22. januara Nađa se nije budila, niti je jela niti pila. U početku su i ljekari mislili da je to normalan tok bolesti, međutim, njoj se stanje naglo pogoršalo. Počela je da se guši, da otiče, da joj curi krv iz nosa i usta. Brzo je prebačena na intenzivnu njegu, gdje su se naredna tri dana ljekari borili za njen život. Tako je potrajalo sve do juče.

Izvor: Blic



Back to top button