Da li ste strpljivi? Šta je za vas zadovoljstvo i kakve veze ono ima sa karakterom, emocionalnom inteligencijom, samokontrolom, egom, uspjehom u školi ili na poslu?
Ako više volite fil na torti, da li prvo pojedete njega ili koru? Ako vidite nešto što vam se dopadne, da li ga kupite odmah, ili prošetate još malo, da pogledate još neke stvari? Ako vam ostane parče čokolade, da li ćete ga pojesti, ili ostaviti za neki kasniji trenutak, kada ćete više uživati u njemu? Da li prvo završite posao i obaveze, pa se tek onda prepustite nekom užitku?
Sposobnost odlaganja zadovoljstva je u psihologiji bitan pokazatelj brzine i stepena sazrijevanja kod djece i adolescenata, kako emocionalnog, tako i socijalnog.
Uzmi maršmelou!
Godine 1972. Na Stenford Univerzitetu je sproveden čuveni “maršmelou eksperiment” (Stanford Marshmallow Experiment). Profesor Volter Mičel je proučavao grupu djece uzrasta od četiri do šest godina.
Djeca su jedno po jedno uvođena u prostoriju u kojoj se nalazio samo sto i stolica, bez ičega drugog što bi im odvlačilo pažnju. Svakom djetetu je onda ponuđen maršmelou i rečeno mu je da može odmah da ga pojede, što je u redu, ali ako sačeka određeno vrijeme (10-15 min) i ne pojede kolačić, dobiće još jedan.
Onda bi ispitivač napustio prostoriju, a kamera je tajno snimala ponašanje djece. Djeca su se na različite načine dovijala da ne pojedu kolačić, gledajući u stranu, pokrivajući rukama oči, dodirujući ga, cupkajući u mjestu. Neki su uspjeli da ne pojedu kolačić (jedna trećina djece) i oni su nagrađeni još jednim, dok ostali nisu odoljeli izazovu i pojeli su kolačić gotovo odmah ili prije dolaska ispitivača! Stenford maršmelou eksperiment smatra se jednim od najuspješnijih biheviorističkih eksperimenata i on je ponovljen mnogo puta kasnije u sličnim uslovima.
Šta je bilo s djecom kasnije?
Ono što je ponajviše iznenadilo Mičela i njegov tim bio je rezultat follow-up istraživanja koje je sprovedeno sa istom djecom desetak godina kasnije. Neočekivano, pronađena je veza između rezultata maršmelou testa i uspjeha te djece u školi! Predškolska djeca koja su bila podvrgnuta eksperimentu i koja su uspješno odlagala zadovoljstvo konzumacije kolačića, kasnije su pokazala mnogo bolji uspjeh u školi i na testovima za završne i prijemne ispite, kao i uspjeh na poslovnom planu u kasnijem životu! Ovi drugi su bili opisani od strane roditelja ili nastavnika kao nestrpljivi, tvrdoglavi, bez motivacije, često arogantni ili zavisni.
Djeca koja nisu od roditelja dobijala odmah sve što su htjela, lakše su obuzdavala svoje želje i potrebe i kasnije bivala uspješnija i sposobnija za planiranje na duže staze, imala su bolju samomotivaciju i samokontrolu. Rezultati Stanford maršmelou testa i njegovih kasnijih rimejkova potvrdili su da je sposobnost ili umijeće odlaganja zadovoljstva kod djece jasan su pokazatelj budućeg uspjeha čovjeka!
Izvor: paradoksija.blogspot.com
